Biskup Jezerinac predvodio misno slavlje i blagoslov novoobnovljene kapelice Gospe Žalosne u Krašiću 

Na blagdan Gospe Žalosne, protekle nedjelje mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru, blagoslovio je obnovljenu kapelicu Gospe Žalosne na krašićkom groblju.

Tijekom ljeta ove godine, krašićanci su obnovili malu prekrasnu kapelicu Gospe Žalosne koja krasi njihovo groblje. Kapelica je posebna po tome što ju je dao sagraditi otac od blaženog Alojzija Stepinca, g. Josip Stepinac, a u kojoj se nalaze i grobnice pokojnih župnika župe Krašić.

Hrvatska kiparica Mila Wood, prijateljica blaženog kardinala Alojzija Stepinca, na njegov zahtjev izradila je šest malih reljefa, medaljona koji prikazuju šest žalosti BDM, a u sredini veliki kip „Pieta“ kao sedma žalost BDM, kao i malu krstionicu za držanje svete vode na ulazu u kapelicu.

Kapelica se nalazi odmah pokraj grobnice Blaženikovih roditelja, kao i velikog župnika župe Krašić, vlč. Josipa Vranekovića koji je bio supatnik bl. Alojzija Stepinca u vremenu njegovog sužanjstva u Krašiću. 

Na samom početku misnoga slavlja, vlč. Ivan Vučak, upravitelj Župe pozdravio je sve okupljene te prenio pozdrave Uzoritog gospodina kardinala Josipa Bozanića koji je dao suglasnost biskupu Jezerincu da predvodi svetu misu i blagoslov kapelice.

Nakon obreda blagoslova obnovljene kapelice u svojoj homiliji vlč. Vučak dotaknuo se sedam žalosti BDM koje je aktualizirao u svagdašnji život, propitujući tako vlastitu savjest, kako i na koji način smo svi mi spremni poput BDM nositi svoj križ i ići za Isusom.

U prvoj žalosti vjernici su propitkivali na koji način primaju teškoću u svojem životu i jesu li ju spremni prihvatiti ili žele li slijediti samo svoju volju, a Božju ostavljaju sa strane i mole li BDM da i njih prikaže Bogu kao što je zajedno sa sv. Josipom prikazala i svoga sina Isusa. U drugoj žalosti razmatrali su je li znaju otići od svoje kuće, napustiti svoje najmilije i vršiti Božju volju, često razmišljajući i moleći za nova svećenička i redovnička zvanja, a kada bi nas dijete pitalo da želi poći u sjemenište, pitamo se bi li ga mogli drage volje pustiti ili bi mu preporučili nešto sasvim dugo bojeći se da ga ne „izgubim“.

U trećoj žalosti pitali su se na koji način znaju čuvati Isusa u svojem životu ili ga možda koji puta zaborave i izgube kao što se On izgubio svojim roditeljima.

-Je li ga se sjetim samo kada mi treba kada sam u krizi ili mu znam zahvaljivati svakoga dana. U četvrtoj žalosti gledali smo Isusa kako nosi svoj križ i BDM kako strpljivo sve to podnosi i pitali se, križ koji ja nosim, želim li ga odbaciti, znam li pomoći drugima u nošenju križa i znam li poput Marije biti uz nekoga u njegovim teškoćama ili ću pobjeći poput apostola u vrijeme krize- upitali su se okupljeni vjernici.

U petoj žalosti razmišljali su o svojim grijesima kojima jednako poput rimskog vojnika i nadalje zabijaju čavle u Isusovo tijelo, svaki grijeh jedan je udarac čekićem u Isusove ruke i noge. A opet s druge strane pitali su se koliko se znaju razapinjati za druge ili provode samo svoju volju. U šestoj i sedmoj žalosti razmišljali su o smrti, o tome jesu li pripravni otići sa ovoga svijeta, je li njihova duša spremna za susret sa živim Bogom.

Vlč. Vučak dao je primjer upravo Bl. Alojzija Stepinca koji u posljednjim trenucima svoga života nije potezao za injekcijama, doktorima i tabletama nego je zamolio župnika Vranekovića da ga ispovijedi, pričesti i podijeli sakrament bolesničkog pomazanja. To je ono za čim težimo, za životom vječnim i tu nam je BDM najveći primjer kako se slijedi Isusa Krista u svim svojim patnjama i bolima zaključio je vlč. Vučak.

Na kraju svete mise župnik Ivan zahvalio se svima, posebno dragome Bogu i svim dobrim ljudima, dobročiniteljima, znanima i ne znanima, moliteljima i darovateljima na svakom njihovom daru da se ova kapelica mogla obnoviti i biti na ponos mjesta gdje se čuvaju zemni ostaci njihovih najmilijih.

Katarina Stepinac,

župna medijska suradnica