In Memorial: Ugledni Jaskanac Zoran Martinić preminuo u 85. godini života

U subotu, 21. rujna 2019. u Institutu za tumore u Zagrebu preminuo je u 85. godini života ugledni i omiljeni Jaskanac, Zoran Martinić Zoki. Rođen je 7. prosinca 1934. u automobilu na području Rakovog Potoka, na putu njegove mame Silve Martinić u rodilište. Zoranov otac Krešo Martinić bio je tada u Jaski ljekarnik. Vrlo brzo nakon poroda Zoranova majka je umrla, a nekoliko godina kasnije otac Krešo oženio se Almom Horvat, kćerkom vlasnika glasovite Vile Horvat na Plešivici. Iz tog braka Zoran je dobio sestru Jasnu.

Školu je pohađao u Pisarovini i Jaski, a već je u ranim godinama zavolio sve sportove na kotačima. Osobito uspješno bavio se biciklizmom, a pedesetih i početkom šezdesetih godina kao član Biciklističkog kluba Zagreb bio je zapaženi sudionik brojnih velikih natjecanja. Posebno se rado sjećao druženja i natjecanja s tada najboljim hrvatskim biciklistom Ivanom Levačićem i najboljim zagrebačkim biciklistom Brankom Bogovićem.

Rekreativno je vozio motocikl, a kao strastveni vozač automobila bio je hrabar i brz, izvrsnih refleksa i ljubitelj izazova. Sudjelovao je u brojnim amaterskim reli utrkama diljem Hrvatske i bivše države. Započeo je studirati ekonomiju, a diplomirao na fakultetu za vanjsku trgovinu. Najveći dio radnog vijeka proveo je u poduzeću "Autocentar" kao uspješan trgovac automobilskim gumama. Svojom sjajnom, urođenom trgovačkom žicom unaprijedio je i razvio prodaju guma domaćih proizvođača diljem svijeta.

Nakon nekoliko desetljeća života u Zagrebu, gdje je upoznao i svoju suprugu Anicu, Slavonku iz Gundinaca (od milja ju je zvao Šokica), vratio se živjeti u svoju Jasku. Podigao je kuću u Mikloušićevoj ulici, u kojoj je dočekao umirovljeničke dane. Opet se intenzivnije družio s prijateljima iz mladosti (Miroslav Falica, Milivoj Divjak, Mladen Čop, Juraj Ivanković, Mladen Dodo Klemenić i Tomica Klemenić). Družili su se na obiteljskim okupljanjima, kartali i pričali o mladenačkim lijepim danima.

Zoki je bio drag i duhovit čovjek, vjeran i privržen suprug, omiljen prijatelj i susjed, uvijek spreman za šalu, istinski veseljak i iskreni domoljub, vatreni navijač, zaljubljen u reprezentaciju Hrvatske, Dinamo i Jasku, ponekad i veteranski nogometaš. Iznad svega je strasno kartao belu i preferans, redovito u isto vrijeme, sa svojim vjernim pajdašima, u svojim omiljenim restoranima, kod Radića ili kod Lojzeka.

Zoran Martinić napustio nas je pobijeđen teškom bolešću, s kojom se hrabro borio posljednjih pet godina i za sobom ostavio već dugo bolesnu suprugu Anicu. Njegova Jaska i njegovi mnogobrojni prijatelji nikada ga neće zaboraviti, a sjećanje na njegov osebujni humor i osmijeh uljepšat će nam boravak u Dolini suza. Počivao u miru!