°C 25

Dalmaciju i more zamijenila Plešivicom: Učila od najboljih jaskanskih vinara, a danas proizvodi svoja vina

09.09.2020.

Maja Peranić

Lana Alujević (41) zaljubila se u plešivičke brežuljke i vinograde te odlučila i sama uložiti u proizvodnju vlastitog vina. Riječ je o rođenoj Zagrepčanki porijeklom iz Dalmacije, a čiji se vinograd prostire na 2500 četvornih metara plešivičkog Velog dola. O vinima je, kazala je za 24sata.hr, učila od jednog od ponajboljih jaskanskih odnosno plešivičkih vinara Kreše Ivančića koji ju je i "povukao" na Plešivicu.

-Vino je tradicija u našoj obitelji. Nismo imali vinograd, ali smo redovito pili vino. Obilazeći male vinarije, vidjela sam koliko ti ljudi vole vino te poželjela i sama osjetiti takvu ljubav, priča Lana Alujević (41) za 24sata.hr.

Pomogao joj Krešo Ivančić

Prva joj je ideja bila kupiti vinograd na Drveniku Velom, odakle joj potječe dio obitelji, no shvatila je da se, živeći i radeći u Zagrebu, neće moći brinuti o njemu pa je odlučila svoju ideju i san ostvariti na našoj Plešivici.

- Neodrživa priča za koju nisam imala ni novca, ni znanja, ni vremena. Na Plešivicu me ‘povukao’ tamošnji vinar Krešo Ivančić, s kojim sam se sprijateljila učeći o vinu. ‘Preostaje ti samo da dođeš k nama’, rekao mi je. Poslušala sam ga i nisam pogriješila. Štoviše, njemu i obitelji nikad na tome neću moći dovoljno zahvaliti – ispričala je Lana za 24sata.

No nije bilo jednostavno doći ni do vinograda na Plešivici, ljudi su joj se i rugali i govorili da bi joj bolje bilo kupiti cipele a ne vinograd, kazala je. No svoje snove ipak je ostvarila i danas proizvodi vrhunska vina.

- Vinograd na položaju Veli dol stvarno je poseban, svi ga vide kad iz Jaske preko Plešivice idu za Samobor. Trsovi su u najboljoj dobi, 11 im je godina, a tu je i kućica. ‘Propadne li mi priča s vinom, ostat će vikendica’, razmišljala sam. Nije bilo lako, cjenkali smo se, pa sam u veljači 2018. godine rekla bivšem vlasniku da zajedno počnemo obrađivati vinograd, a o cijeni ćemo se kasnije dogovoriti. Tako je i bilo. Podigla sam kredit na 10 godina i u svibnju 2018. potpisala ugovor - prisjeća se Lana Alujević.

Dobila je željene sorte sauvignon i chardonnay, ali i zeleni silvanac koji je najbolje takvo vino u Hrvatskoj.

U prvoj godini puno su joj pomogli plešivički vinar Krešo Ivančić i njegova obitelj, koje je upoznala kušajući vina s prijateljima i obilazeći vinarije. U svojoj klijeti još nije mogla raditi vino, nije imala ni svu opremu. Prvo grožđe, sauvignon koji je brala 31. kolovoza 2018. godine, prerađivala je u Krešinu podrumu.

- Odvezli smo ga Kreši i napravili 600 litara vina. Svaki dan sam nakon posla išla k njemu, pratila kako se mošt razvija i učila. Sauvignon smo popili za nekoliko mjeseci, nije dočekao bocu. Kasnije smo brali zeleni silvanac i chardonnay. Imali smo ukupno tri tone grožđa. Silvanac smo brzo buteljirali, a chardonnay, nakon fermentacije u inoksu, 10 mjeseci njegovali na finom talogu u bačvici od 225 litara. Nakon nježnog silvanca htjela sam da moje drugo vino bude punije, a chardonnay je prava sorta za to - objasnila je Lana zašto se odlučila za burgundijsku tehnologiju “sur lie”, što znači “na kvascu”. Povremeno se i miješa kako se kvasci ne bi “uspavali”, a vino time dobije posebne arome, puniji okus te dugovječnost. Berba 2018. bila je u novoj bačvici, što se i osjeti po nježnoj aromi vanilije koju vino izvlači iz hrastova drveta.

Takva su vina jako dopadljiva, kod nas ih često označavaju kao “barrique”, ali bit će zanimljivo kušati berbu 2019. Utjecaj drveta bit će slabiji i u vinu će se više osjetiti što mu je dalo grožđe nego bačva.

S obzirom na to da je zaposlena u struci, ne može u vinograd ili podrum kad poželi. Prvu berbu je, prisjeća se, imala po kiši.

Na Plešivici pekla ribu

- Na Plešivici smo pekli morsku ribu, mirisala je nadaleko. Držali su me za vješticu - smije se.

Već u drugoj berbi, prošle godine, sama je s obitelji odlučivala o većini postupaka u vinogradu i podrumu. Savjete je, naravno, tražila od iskusnijih prijatelja, a dobila je i “konkretniju” pomoć.

- Malim vinarima poput mene sve je skuplje zato što trebaju male količine. Kad želim boce, ‘prikrpam’ se većem kolegi. Kupimo zajedno, pa je i meni jeftinije - snalazi se Lana, čija se vina mogu kušati u baru “50” na Europskom trgu u Zagrebu.

(izvor 24sata.hr/ foto:Alujević vina facebook)