IN MEMORIAM Nikola Novosel (Črnilovec, 2. XI. 1950 – Zagreb, 13. IV. 2021)

Diljem jaskanskog kraja bolno je odjeknula vijest o smrti Nikole Novosela, koji je u zagrebačkoj bolnici izgubio borbu sa zlokobnim virusom.

Omiljeni jaskanski slikar Nikola Nino Novosel rođen je 2. studenoga 1950. u Črnilovcu kao najstarije od sedmero djece. Osnovnu školu pohađao je u Malunju i Jastrebarskom, a srednju strukovnu školu – metalski smjer u Zagrebu. Više od 20 godina radio je na željeznici kao poslovođa na vanjskoj montaži, a od 1987. do 1992. kao poslovođa bravarske radionice u Održavanju pruga Karlovac. Od tada je živio za slikarstvo i od slikarstva kao profesionalni slikar – obrtnik. U mirovini je slikao suvenire i izrađivao umjetnine od stakla, keramike i drveta. Počeo je crtati u najranijem djetinjstvu, inspiriran krajolicima svojeg zavičaja i vedutama Jaske. Od 1978. slikao je uljem i pastelama.

Prvu samostalnu izložbu crteža priredio je u Zagrebu 1984, a nakon toga više od 50 samostalnih izložbi i više od 100 skupnih izložbi u domovini i u inozemstvu. Od 1985. sudjelovao je na brojnim kolonijama u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i BiH, a poklonio je mnogo svojih radova u humanitarne svrhe. Bio je suosnivač i idejni začetnik likovne kolonije "Tragom svjetlosti i boja" u Krašiću, dugogodišnji voditelj kolonije "Otok" na Braču, povremeni voditelj kolonije "Kota 505" na Čepelovečkem bregu u Đurđevcu i voditelj kolonije "Aršanj" u Pitomači. Bio je jedan od osnivača i predsjednik Likovnog društva "Ljubo Babić" u Jastrebarskom i član mnogih likovnih udruga. O slikarstvu Nikole Novosela pisali su mnogi likovni kritičari i književnici, među njima i Antun Bauer, Juraj Baldani, Stanko Špoljarić, Josip Dujmović, Nino Škrabe te Josip Palada. Kao vječiti zaljubljenik u prirodu i svoj jaskanski zavičaj, posljednje razdoblje svojeg života proveo je u Vranovdolu i uživao u ljepotama prirode, odlično prihvaćen od domaćih žitelja.

Izuzetno darovit i popularan umjetnik, samosvojan i samouk, uvijek iznova neočekivano raskošne i raspjevane crtačke vještine, bio je iznad svega dobar čovjek i vjeran prijatelj velikog srca, uvijek spreman na akciju, na pomoć i na dobra, pozitivna djela. Život Nikolu nije osobito mazio, ali nikada mu nitko nije uspio oduzeti urođenu nježnost duše, vidljivu u dražesti njegovih minijaturnih medaljona i spokoju njegovih cvjetnih motiva.

Živjet će zauvijek u našim uspomenama i sjećanjima, u stotinama svojih djela, u osmjesima svoje voljene kćerke Dubravke i svoje unučadi, svojih ljubimaca Lucije, Karla i Nine.

MH