In memoriam – Sonja Petrinec, Petar Barić i Ankica Popović

U proteklih mjesec i pol dana jaskansko školstvo ostalo je bez troje izuzetno omiljenih, uglednih i zaslužnih prosvjetnih djelatnika. Sonja Petrinec, Petar Barić i Ankica Popović ostavili su kao nastavnici, razrednici i dobri ljudi dubok i neizbrisiv trag u povijesti jaskanske Osnovne škole "Ljubo Babić", u prosvjeti našeg grada i cijelog jaskanskog kraja, a posebno u sjećanjima, dušama i srcima svojih brojnih učenika, kolega i prijatelja. Ovo nevoljno, apokaliptično, virusno vrijeme onemogućilo je dostojan rastanak i oproštaj od tih dragih ljudi pa se sada barem na ovaj skromni način naknadno opraštamo od njih.

SONJA PETRINEC (1939-2020)

Sonja Petrinec (rođena Peter), rođena je 1939. u Beogradu gdje je službovao njezin otac Franjo Peter, geodet, kasnije dugogodišnji šef jaskanskog katastra. Osnovnu školu započela je polaziti 1946. u Belom Manastiru, nastavila u Slavonskom Brodu, a završila 1954. u Zagrebu. Maturirala je 1958. na VII. gimnaziji u Zagrebu. Diplomirala je 1964. engleski jezik i književnost te njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. do 1972. predavala je njemački i engleski jezik u Osnovnoj školi "Vladimir Nazor" i u Školi učenika u privredi u Virovitici. Sa suprugom Tomislavom, profesorom engleskog jezika, i s kćerima Majom i Blankom preselila se 1972. u Jastrebarsko. U našem gradu predavala je od 1972. do 1995. engleski i njemački jezik u osnovnoj školi, a od 1995. do 1997. u srednjoj školi. Preminula je 16. ožujka 2020. nakon kratke i teške bolesti u Jastrebarskom.

Prof. Sonja Petrinec bila je vrhunska prosvjetna djelatnica, briljantna, elokventna, savjesna, temperamentna, kolegijalna, šarmantna, u svakom pogledu prava dama. Od nadležnih inspekcijskih službi redovito je dobivala najveće moguće ocjene. Našu iskrenu sućut upućujemo njezinoj najbližoj obitelji, a to su sestra Ingeborg Peter, kćerke Maja Petrinec i Blanka Petrinec Fulir, zet Kruno Fulir te unuka Lana Fulir.

PETAR BARIĆ (1937-2020)

Petar Barić rođen je 1937. u Karlovcu u imućnoj i utjecajnoj obitelji veletrgovca Ivana, podrijetlom iz Gorskog Kotara. Nakon završene Učiteljske škole i Pedagoške akademije došao je 1961. na službu u Osnovnu školu "Marijan Badel" u Gorici Svetojanskoj, gdje je do 1969. obnašao dužnost ravnatelja. Vodio je mnoge izvanškolske aktivnosti, a posebno se isticao u radu s izviđačima i u vatrogasnoj zajednici. U jastrebarsku osnovnu školu prešao je 1973. Predavao je povijest i zemljopis do umirovljenja, 2002. Bio je oženjen učiteljicom Lucijom (1933-2017). I nakon umirovljenja ostao je živjeti u Svetoj Jani. Bio je aktivno uključen u društveni život Svete Jane koju je zavolio kao i svoj rodni Karlovac. Pokopan je 14. travnja 2020. u Karlovcu.

Iza krupnog lika i gromkog glasa Pere Barića krila se dobroćudna duša, uvijek spremna na druženje i šalu. Pero je u svakom trenutku imao razumijevanja za probleme svojih učenika, a kao dugogodišnji sindikalni vođa u zbornici i izvan nje ustrajno je branio prava i ugled prosvjetnih djelatnika. Za Petrom Barićem tuguje njegova kći Margareta Greta Grahovac s kćerkom Ivančicom i suprugom Branimirom te sinovi pokojnog Perinog sina Ivice Petar i Ivan.

ANKICA POPOVIĆ (1939-2020)

Ankica Popović rođena je 11. srpnja 1939. u Jastrebarskom, u staroj i uglednoj jaskanskoj obitelji Janžić, kao kći Ljubice (rođene Medur) i Ivana, poznatog jaskanskog trgovca i vatrogasca, kojeg su komunistički zlotvori umorili 24. srpnja 1945. u Goviću. Za sobom je ostavio četvero djece, sina Krešimira i kćerke Nedu, Ankicu i Mariju. Nakon završetka petogodišnje učiteljske škole u Zagrebu, Ankica se 1962. zaposlila u školi u Donjem Desincu, a nakon godinu i pol dana prešla je u Gornji Desinec. U Desincu je provela jedanaest godina, a u međuvremenu stekla diplomu nastavnice razredne nastave. Od 1973. predavala je u jaskanskoj osnovnoj školi prirodu i matematiku. Na Pedagoškoj akademiji završila je studij biologije i kao nastavnica biologije radila sve do mirovine. Vodila je grupu mladih biologa, pionirsku organizaciju i cvjećarsku grupu. Udala se 1960. za Nikolu Popovića, s kojim je dobila dva sina, Dražena i Romana. U mirovinu je otišla u rujnu 1997, a nakon duge i teške bolesti preminula je 21. travnja 2020.

Ana Popović bila je utjelovljenje savršene razrednice, pravedna i stroga, ali istovremeno blaga i topla poput majke. O njezinoj dobroti i brizi za svakog učenika i danas s oduševljenjem govore brojni naraštaji njezinih đaka. Kao kolegica bila je nenadmašna u svojoj spremnosti za suradnju i svesrdnu pomoć, o čemu sam se uvijek iznova mogao uvjeriti prigodom pripremanja školskih kazališnih predstava. Nikada neću zaboraviti kad mi je jednom prilikom s ponosom pokazala spomen-knjigu koja joj je uručena na jednoj proslavi tridesetogodišnjice završetka osmog razreda. Na prvoj stranici je pisalo: "Vi ste nas učili, naučili, ali i odgajali."

Kad umru učiteljica i učitelj, kao da su umrli vrtlarica i ratar. Vrtlarica je zasadila vrt, pun najljepšeg cvijeća svih mogućih boja, ratar je obradio i zasijao svoja polja. Vrtlarica i sijača više nema, ali njihov vrt cvate punim sjajem, a njegovo polje krase brojni plodovi. Tako učiteljice i učitelji žive i dalje kroz živote brojnih naraštaja svojih učenika, kojima su usadili znanje i ljubav. To znanje i ta ljubav prenosi se s koljena na koljeno pa će i oni koji su ih zasadili živjeti vječno.

Neka je vječna hvala i slava dobrim i dragim legendama jaskanskog školstva, Sonji Petrinec, Petru Bariću i Ankici Popović! Počivali u miru!

P.S. Na podacima prilikom pisanja ovog teksta od srca zahvaljujemo Blanki Petrinec, Vladimiru Mikšiću, Stjepanu Jagodiću, Romanu Popoviću i Nini Škrabeu!