Svi za jednoga, jedan za sve

Imati dobrog susjeda danas je dragocjena stvar. Zna to jako dobro 66 stanara stambene zgrade nadomak samog centra Jaske, koji su nas jednog sunčanog srpanjskog poslijepodneva ljubazno dočekali kako bi nam ispričali svoju priču.

Stambena zgrada u ulici Petra Svačića 7A naoko je obična zgrada. Novija je, modernijeg izgleda, ima tri kata. Ništa neuobičajeno, no zateknete li se ispred nje vidjet ćete da i nije tako. Zgrada je to oko koje je uvijek živo i stalno se nešto događa. Dječje igre ne nedostaje, ali sadi se i cvijeće, kosi se trava, liče se zidovi, postavlja ograda... Sve to rade vrijedni i uvijek složni stanari kako bi sebi i svojim susjedima život na ovom mjestu učinili što ugodnijim.



- Došla sam iz velike kuće i mislila sam da ću se teško uklopiti i priviknuti na život u zgradi, ali tak sam se dobro snašla jer moji su susjedi sve divni mladi ljudi. Svi se jako dobro slažemo i jedna familija smo. Sve je čisto, uredno. Kad se nekaj dela, tko god može taj pomaže. Drugi nose kavu, kolače, sok. Stvarno mislim da je to rijetka zgrada u kojoj se ljudi tak slažu i mogu skupa živjeti – priča nam gospođa Biserka Hügl jedna od najstarijih stanarki zgrade.

Među onima sa životnim iskustvom je i stanar Davorin Kopić. Vesele ga dobrosusjedski odnosi i akcije u kojima rado sudjeluje.

- Moram priznati da nikad nisam živio u zgradi. Očekivao sam lijepi odnos i fala Bogu tak je. Ponosan sam na mnoge akcije koje radimo za dobrobit naše djece, da mi stari pomažemo i da u ovoj mladosti vidimo našu budućnost. Ovu zgradu doživljavam kao jednu ulicu s 26 brojeva – priča gospodin Davorin.


 
Za razliku od većine svojih vršnjaka koji se pod stare dane zatvore u svoja četiri zida, oni su ovdje  uvijek uključeni u neku akciju ili se igraju i druže s djecom. Muškarci postavljaju ogradu oko travnate površine kako bi djeci omogućili sigurniju igru, dok se žene brinu o cvjetnjaku kojeg su same zasadile. Doista je rijetkost naići na tako dobre odnose među ljudima različite dobi, karaktera, interesa, a koji žive na istom mjestu. Ovim ljudima to uspijeva i dok vode brigu o održavanju zgrade i okoliša oko nje, vode brigu jedni o drugima.



Zgrada s Vijećem stanara

Stanare je na zajedničke akcije potaknuo njihov predstavnik Dejan Juranić koji je tu dužnost preuzeo u travnju ove godine. Odtada su se, kaže, stvari počele intenzivnije odvijati, a zgrada funkcionirati na jedan malo drugačiji, neklasičan način.

- Kad sam postao upravitelj oformio sam Vijeće stanara, što nije praksa inače. To funkcionira na način da sa svakog kata imamo po dvojicu u Vijeću koji kontroliraju rad upravitelja i njegova su desna ruka. Imamo zamjenika i predstavnika stanara. Tako smo počeli sve više surađivati oko uređenja i održavanja zgrade. Najvažnije je da se svi slažemo. To je kao da živiš u kući sa 60 ljudi – objašnjava Juranić.


Dejan Juranić, predstavnik stanara

Svi jednako ulažu i vrijeme i financijska sredstva, a glavni im je cilj osigurati što ugodniji život sebi i svojim susjedima.

- Postavili  smo ogradu, obojali zidove, postavili nadzorne kamere da se zaštitimo, stopere za vrata. Kaj se dogovorimo to se ondmah napravi. Napravimo sastanak suvlasnika, dogovorimo se i sljedeći tjedan to počnemo raditi. Nema čekanja. I radimo sami – ističe predstavnik stanara.

Svojim susjedima svakih mjesec dana šalje izvješće o zgradi, o financijskom stanju, rashodima, prihodima, što u većini stambenih zgrada sustanari dobivaju jednom godišnje. Želja im je oformiti udrugu stanara te na taj način ostvarivati neke ideje i zacrtane projekte.

Želja je dječje igralište

No najviše brige ovi složni stanari posvećuju svojim najmlađim susjedima – djeci koja čine čak trećinu stanara same zgrade. Odnedavno se njihov broj povećao pa u zgradi sada ukupno stanuje dvadeset i jedno dijete. Upravo radi njih stanarima je želja opremiti travnati prostor ispred zgrade igračkama za najmlađe.



- Za igru je odlično što ima tako puno djece. Tu se odmah nađemo ispred zgrade igramo se s njima, ima dosta prostora. Samo što je brzo gužva na jednoj ljuljački pa bismo voljeli opremiti to igralište. Možda neki pješćanik, klackalice, neka kućica za igru – govori Leonard Spretnjak otac dvojice sinova od 6 i 2 godine te tromjesečne kćerkice.

Kako bi opremili igralište tražili su pomoć Grada, a s obzirom da ta jedna zgrada ima djece kao jedno manje jaskansko naselje stanari smatraju da i njihova djeca to igralište zaslužuju. Kao i uvijek sve bi napravili sami od pripremanja terena, košnje trave i postavljanja igračaka, no dobro bi im došla podrška Grada.



- Poslao sam zamolbu gradonačelniku ako može pomoći da Grad donira sredstva za igru. Odgovora već dva mjeseca nema. Za igrališta u nekim naseljima bilo je potrošeno 300 tisuća kuna, nama bi 10 tisuća bilo uvrh glave. Ne trebamo nekakve užasno skupe sprave, samo da nam Grad pokaže volju da hoće nešto pomoći – kaže Dejan Juranić ističući kako osim površine koja je u njihovom vlasništvu, stanari, otkad žive ovdje, uređuju i održavaju Gradsku površinu bez ikakvih potraživanja.

Ovim ljudima to nije teško jer znaju da rade za dobrobit svoje zajednice. Uvijek složni, ljubazni, vrijedni i radišni i dalje će se brinuti za okruženje u kojem žive i nastojati ga učiniti što ugodijim za svakoga i tako biti primjer drugima. Nadamo se da će njihova pozitivna priča uskoro dočekati i pozitivni odgovor iz Grada.