Tko je bio u dometu metka bio je ugrožen
14.11.2015. / Nefertum IT
Dvadeseta obljetnica od velike pobjede u Domovinkom ratu, svečanim je slavljima proslavljena u Zagrebu i Kninu. Taj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza kao spomen na veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu. Naime, toga dana 1995. godine hrvatska je vojska oslobodila Knin u vojno- redarstvenoj operaciji Oluja. Prigodom ovogodišnje proslave predsjednica države, te zapovjednica Oružanih snaga Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je promaknula 137 pripadnika Oružanih snaga, a tom prilikom je uručila i određena priznanja sudionicima Domovinskog rata. Među dobitnicima je bio i Jaskanac, umirovljeni satnik Vilim Šeperić koji je za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama Oružanih snaga, te za osobite vojne zasluge u njihovom ustroju i razvitku odlikovan Redom bana Jelačića.
-Sama predsjednica je tom prilikom rekla kako je ovo prizanje zakašnjelo dvadeset godina, ali da za njega nikada nije kasno. To odličje ima posebno značenje; a posvećujem ga svim dragovoljcima i sudionicima koji su prošli kroz 61. bojnu, 140. brigadu i 140. pukovniju- kaže nam Vilim Šeperić koji je i ranije dobivao prizanja.
Uz ove posljednje, danas umirovljeni satnik Vilim Šeperić dobio je i Spomenicu Domovinskog rata, Medalju za iznimne pothvate, Spomenicu Domovinske zahvalnosti, te Medalju Oluja.
-Sva ova moja priznanja koja sam dobio nisu moja, to su priznanja svih mojih suboraca, dragovoljaca i učesnika Domoviskog rata. To su njihova odličja koliko i moja- iskreno će Šeperić.
Od Kupskog do Južnog bojišta
Naznake rata u Hrvatskoj su se počele nadzirati još 1989., te godinu dana kasnije kada su započele i takozvane „balvan revolucije“. Baš kao u svakom mjestu i u Jastrebarskom je nekolicina pojedinaca započela s formiranjem i stvaranjem oružanih skupina koje će se kasnije suprostaviti Jugoslavenskoj armiji. Ponato je kako je u Jastrebarskom bio tenkovski garnizon zbog čega je prijetila opasnost od napada na Grad.
-Polako smo se okupljali i naoružavali te određivali smjernice položaja obrane. U prvo vrijeme smo bili u okruženju vojarne, da bi kasnije kako je sve više bljesnio rat prešli na Kupsko bojište. Kasnije je formirana i 61. bojna, gdje su bile vidljive naznake ustroja. Prije njezina ustrojavanja, dvije grupe koje smo mi zvali satnije su određivale već stvari po terenu- prisjetio se vojnog djelovanja gospodin Šeperić.
Pokretanjem 61. bojne krenulo se i s organiziranim odlascima na Kupsko bojište, no istovremenu Gradu je prijetila opasnost od garnizona koji je iz Jastrebarskog otišao 13.11.1991. godine, zbog čega su branitelji stalno bili na relaciji Kupsko bojište- vojarna.
-U svojoj toj gužvi neprijateljska vojska je ušla u okruženje tvornice Jamnica koju su i zauzeli. Tada se formirala izviđačko-diverzantska skupina koja je vratila tvornicu natrag u hrvatske ruke u noći s 12. na 13. listopada 1991. godine. Oni su tada imali i velikih gubitaka, što je prenijela i TV Beograd- o prvim danima ratovanja na Kupskom bojištu će danas umirovljeni satnik, Vilim Šeperić.
U lipnju 1992. Šeperić iz 140. bojne prelazi u velikogoričku 153. brigadu na mjesto zapovjednika moto bojne s kojom odlazi put istočne Slavonije te boravi na Posavskom ratištu, gdje se zadržao do pada Bosanskog Broda. Uslijedilo je nakon toga ratovanje na Oraškom bojištu, da bi se postrojba nakon toga uputila na Južno bojište s kojeg se Vilim vratio u lipnju 1993. u matičnu postrojbu gdje je postao zapovjednikom.
-Tada su se lagano osjećale pripreme za te veće akcije koje su uslijedile. 1994. ulazimo u novi ustroj, jer 140. brigada se gasi, a formira se 140. domobranska pukovnija koja je bila duplo jača po broju ljudstva i tehnike nego prijašnja 140. brigada- priča nam Šeperić koji je sa svojom vojskom za vrijeme Oluje boravio na Banovini sudjelujući u oslabađanju tamošnjih okupiranih područja.
-Taj osjećaj i naboj da je rat pri kraju ne mogu vam opisati, jer upravo ova akcija je odlučila pobjednika rata. Kruna svega toga vjerujem za sve nas bila je kada dođete na teren i kada vam se jedan srpski korpus bezuvjetno preda. To je kruna ratovanja i to se riječima ne može opisati- priča dalje naš sugovornik prisjećajući se tih dana ponosa i slave.
Danas je teško biti branitelj
Nažalost, danas dvadeset godina kasnije branitelji su ponovno u fokusu, jer s mnogih strana doživljavaju „šikaniranje“, što ih jako smeta. Njihovo nezadovoljstvo toliko je eskaliralo da već više od godinu dana prosvjeduju u Savskoj ulici, nezadoljni politikom premijera Zorana Milanovića.
-Razgovarao sam s mnogima od njih i svi se slažu kako smo mi branitelji u posljednjih pet godina jako zakinuti, jer u svakoj krizi mi smo bili na tapeti. Mirili smo se s time jer državi treba pomoći, no izmjenjene Zakona o braniteljima i strah od usklađivanja mirovina civilnog i vojnog staža doveo je do toga da se mi bojimo, jer iza svakog Zakona ima nešto negativno- kaže nam Šeperić koji je i sam bio u šatoru, te dalje nastavlja:
„Biti braniteljem danas je jako teško, jer politike su određivale neke stvari. Pumpali su se ljudi kako branitelji imaju, kako su dobili, kako će dobiti ovo ili ono, a to vam masi ljudi sjedne u uho. To nije dobro te tu dolazi do podjela“ iskreno će.
Jaska još uvijek bez spomenika braniteljima
Grad Jastrebarsko, danas je jedan od rijetkih gradova koji još uvijek nije napravio spomenik za one koji su položile svoje živote na oltaru Domovine. Problem je to koji boli i smeta sve jaskanske branitelje, jer iz ovog je kraja u ratu poginulo 18-tero ljudi, dok ih je još 40-tak ranjavano.
-To je jako čudno i to me jako boli. Koga kriviti za to; politiku ili pojedince ne znam. Činjenica je da mi nemamo nigdje napisana ta imena poginulih branitelja, te da im ne možemo nigdje zapaliti svijeću. Razjedinjenost udruga i nepoštivanje jedni drugih doveli su do toga da nema dogovora, a ja sada kažem da to nije problem napraviti, jer to nisu megalomanske svote novaca- kaže nam gospodin Šeperić o ovoj temi koju neki nažalost u Jastrebarskom žele gurnuti pod tepih.
U prirodi danas pronalazi mir
Ratni put Vilim Šeperić je završio 1.1.1998. godine kada je otišao u mirovinu. Posljednjih godina povukao se iz svih braniteljskih „priča“, jer kaže kako ga to sve boli. Mir je pronašao u prirodi, u drvenoj kućici u Gornjoj Reki gdje obrađuje vrt, voćnjak i sve druge poslove koje od njega zahtijeva nešto opušteniji obiteljski život.
-U tih desetak godina ja sam se preporodio, a svaki moj dan je pun dan. Živim normalan život kao i svi drugi ljudi. Međutim, tretmanom branitelja nisam zadovoljan niti na nivou države, ali niti na nivou Grada, ali opet vam kažem teško je pronaći pet pametnih glava da se odrade te stvari. Najbolji primjer toga vam je da mi u Jastrebarskom još uvijek nemamo spomenik branitelja- za kraj će Šeperić.
-Sama predsjednica je tom prilikom rekla kako je ovo prizanje zakašnjelo dvadeset godina, ali da za njega nikada nije kasno. To odličje ima posebno značenje; a posvećujem ga svim dragovoljcima i sudionicima koji su prošli kroz 61. bojnu, 140. brigadu i 140. pukovniju- kaže nam Vilim Šeperić koji je i ranije dobivao prizanja.
Uz ove posljednje, danas umirovljeni satnik Vilim Šeperić dobio je i Spomenicu Domovinskog rata, Medalju za iznimne pothvate, Spomenicu Domovinske zahvalnosti, te Medalju Oluja.
-Sva ova moja priznanja koja sam dobio nisu moja, to su priznanja svih mojih suboraca, dragovoljaca i učesnika Domoviskog rata. To su njihova odličja koliko i moja- iskreno će Šeperić.
Od Kupskog do Južnog bojišta
Naznake rata u Hrvatskoj su se počele nadzirati još 1989., te godinu dana kasnije kada su započele i takozvane „balvan revolucije“. Baš kao u svakom mjestu i u Jastrebarskom je nekolicina pojedinaca započela s formiranjem i stvaranjem oružanih skupina koje će se kasnije suprostaviti Jugoslavenskoj armiji. Ponato je kako je u Jastrebarskom bio tenkovski garnizon zbog čega je prijetila opasnost od napada na Grad.
-Polako smo se okupljali i naoružavali te određivali smjernice položaja obrane. U prvo vrijeme smo bili u okruženju vojarne, da bi kasnije kako je sve više bljesnio rat prešli na Kupsko bojište. Kasnije je formirana i 61. bojna, gdje su bile vidljive naznake ustroja. Prije njezina ustrojavanja, dvije grupe koje smo mi zvali satnije su određivale već stvari po terenu- prisjetio se vojnog djelovanja gospodin Šeperić.
Pokretanjem 61. bojne krenulo se i s organiziranim odlascima na Kupsko bojište, no istovremenu Gradu je prijetila opasnost od garnizona koji je iz Jastrebarskog otišao 13.11.1991. godine, zbog čega su branitelji stalno bili na relaciji Kupsko bojište- vojarna.
-U svojoj toj gužvi neprijateljska vojska je ušla u okruženje tvornice Jamnica koju su i zauzeli. Tada se formirala izviđačko-diverzantska skupina koja je vratila tvornicu natrag u hrvatske ruke u noći s 12. na 13. listopada 1991. godine. Oni su tada imali i velikih gubitaka, što je prenijela i TV Beograd- o prvim danima ratovanja na Kupskom bojištu će danas umirovljeni satnik, Vilim Šeperić.
U lipnju 1992. Šeperić iz 140. bojne prelazi u velikogoričku 153. brigadu na mjesto zapovjednika moto bojne s kojom odlazi put istočne Slavonije te boravi na Posavskom ratištu, gdje se zadržao do pada Bosanskog Broda. Uslijedilo je nakon toga ratovanje na Oraškom bojištu, da bi se postrojba nakon toga uputila na Južno bojište s kojeg se Vilim vratio u lipnju 1993. u matičnu postrojbu gdje je postao zapovjednikom.
-Tada su se lagano osjećale pripreme za te veće akcije koje su uslijedile. 1994. ulazimo u novi ustroj, jer 140. brigada se gasi, a formira se 140. domobranska pukovnija koja je bila duplo jača po broju ljudstva i tehnike nego prijašnja 140. brigada- priča nam Šeperić koji je sa svojom vojskom za vrijeme Oluje boravio na Banovini sudjelujući u oslabađanju tamošnjih okupiranih područja.
-Taj osjećaj i naboj da je rat pri kraju ne mogu vam opisati, jer upravo ova akcija je odlučila pobjednika rata. Kruna svega toga vjerujem za sve nas bila je kada dođete na teren i kada vam se jedan srpski korpus bezuvjetno preda. To je kruna ratovanja i to se riječima ne može opisati- priča dalje naš sugovornik prisjećajući se tih dana ponosa i slave.
Danas je teško biti branitelj
Nažalost, danas dvadeset godina kasnije branitelji su ponovno u fokusu, jer s mnogih strana doživljavaju „šikaniranje“, što ih jako smeta. Njihovo nezadovoljstvo toliko je eskaliralo da već više od godinu dana prosvjeduju u Savskoj ulici, nezadoljni politikom premijera Zorana Milanovića.
-Razgovarao sam s mnogima od njih i svi se slažu kako smo mi branitelji u posljednjih pet godina jako zakinuti, jer u svakoj krizi mi smo bili na tapeti. Mirili smo se s time jer državi treba pomoći, no izmjenjene Zakona o braniteljima i strah od usklađivanja mirovina civilnog i vojnog staža doveo je do toga da se mi bojimo, jer iza svakog Zakona ima nešto negativno- kaže nam Šeperić koji je i sam bio u šatoru, te dalje nastavlja:
„Biti braniteljem danas je jako teško, jer politike su određivale neke stvari. Pumpali su se ljudi kako branitelji imaju, kako su dobili, kako će dobiti ovo ili ono, a to vam masi ljudi sjedne u uho. To nije dobro te tu dolazi do podjela“ iskreno će.
Jaska još uvijek bez spomenika braniteljima
Grad Jastrebarsko, danas je jedan od rijetkih gradova koji još uvijek nije napravio spomenik za one koji su položile svoje živote na oltaru Domovine. Problem je to koji boli i smeta sve jaskanske branitelje, jer iz ovog je kraja u ratu poginulo 18-tero ljudi, dok ih je još 40-tak ranjavano.
-To je jako čudno i to me jako boli. Koga kriviti za to; politiku ili pojedince ne znam. Činjenica je da mi nemamo nigdje napisana ta imena poginulih branitelja, te da im ne možemo nigdje zapaliti svijeću. Razjedinjenost udruga i nepoštivanje jedni drugih doveli su do toga da nema dogovora, a ja sada kažem da to nije problem napraviti, jer to nisu megalomanske svote novaca- kaže nam gospodin Šeperić o ovoj temi koju neki nažalost u Jastrebarskom žele gurnuti pod tepih.
U prirodi danas pronalazi mir
Ratni put Vilim Šeperić je završio 1.1.1998. godine kada je otišao u mirovinu. Posljednjih godina povukao se iz svih braniteljskih „priča“, jer kaže kako ga to sve boli. Mir je pronašao u prirodi, u drvenoj kućici u Gornjoj Reki gdje obrađuje vrt, voćnjak i sve druge poslove koje od njega zahtijeva nešto opušteniji obiteljski život.
-U tih desetak godina ja sam se preporodio, a svaki moj dan je pun dan. Živim normalan život kao i svi drugi ljudi. Međutim, tretmanom branitelja nisam zadovoljan niti na nivou države, ali niti na nivou Grada, ali opet vam kažem teško je pronaći pet pametnih glava da se odrade te stvari. Najbolji primjer toga vam je da mi u Jastrebarskom još uvijek nemamo spomenik branitelja- za kraj će Šeperić.
Zadnje objavljeno
Gorjelo smeće u dvorištu kuće u Donjoj Kupčini, štetu spriječili vatrogasci, slijedi kriminalističko istraživanje
Prilika za dobro djelo: Odvaži se i daruj krv, od ponedjeljka akcija u Jaski
Postanite dio Kazališta Škrabe: Traže se nove glumice i glumci
Božićna čarolija u jaskanskoj župnoj crkvi zaokružena raskošnim programom "Hote o ljudi sim"
Nesreća na radu u skladištu u Donjoj Zdenčini
Upoznaj svoju zemlju: Besplatan obilazak Jastrebarskog uz stručno vodstvo
