Tradiciju treba njegovati
24.05.2014. / Nefertum IT
Tradicija izrada bačvi u jaskanskom kraju vrlo je duga i bogata. Tome svjedoči život i djelo obitelji Golub koja bačve izrađuje u samom srcu Jaske. Jedina su takva radionica na području Zagrebačke i Karlovačke županije te jedna od petnaestak registriranih u Hrvatskoj. Osim radionice u kojoj izrađuju bačve, obitelj Golub posjeduje bačvarsku zbirku koju je Ministarstvo kulture RH nedavno proglasilo kulturnim dobrom.
U ozračju nekih davnih vremena, uz čašu dobrog vina u predvorju zbirke, ugostio nas je Milivoj Ivo Golub, koji zajedno s bratom Miroslavom Janom vodi radionicu i brine o obiteljskoj zbirci u Jastrebarskom, predstavivši nam zbirku i bačvarski zanat.
Bačvarska zbirka obitelji Golub nastajala je dugi niz godina, a stare predmete koji je sačinjavaju od svog je poslodavca otkupio Mirko Golub, Milivojev otac koji je postavio i temelje ovog zanata za svoju obitelj. Ljubav prema bačvarstvu, svoje znanje i iskustvo prenio je na svoje sinove koji su nastavili bačvarsku tradiciju, štoviše, dovršili započeto i sve, kako nam kaže Milivoj Golub, zaokružili otvaranjem zbirke.
Najstariji eksponat iz 19. stoljeća
Zbirka sadrži 235 eksponata među kojima se nalaze drevni alati, pomagala, obruči, bačvarski proizvodi i sve ono što se nekad koristilo, ali se i danas koristi u bačvarskom zanatu. Najstariji predmet koji zbirka sadrži proizveden je još u 19. stoljeću.
- To je kimhobl. Naprava za urezivanje utora. Na sebi ima žig od firme Joh Weiss&sohn osnovane 1820. god u Beču. To dokazuje da je proizveden sigurno u polovici 19.st, ako ne i ranije – objašnjava Milivoj Golub.
Većinu predmeta koji se nalaze u zbirci njegov je otac otkupio od bačvara Franje Kralja za kojeg je radio, a koji je svojedobno imao najveću i najpoznatiju bačvariju u gradu. Ideja o stvaranju zbirke nastala je prije pet godina, kada je Jastrebarsko posjetila viša konzervatorica u Ministarstvu kulture Ana Mlinar.
- U razgovoru s njom pala je ideja da bi se svi ti alati objedinili i da bi se napravila ta zbirka. Prostor smo uređivali tri godine. U realizaciji svega pomogla nam je Hrvatska turistička zajednica s 15 tisuća kuna za uređenje prostora, a natječaj, papirologiju je napravila Turistička zajednica grada Jastrebarskog, tako da nam je to odobreno – nastajanje zbirke objašnjava Golub.
Bačvarska je zbirka službeno otvorena u svibnju 2012., a 14. veljače ove godine dobila je status kulturnog dobra.
- To nam je potvrda da taj naš rad ima vrijednosti. Da trud, vrijeme i novac nisu bačeni uzalud, nego da je to prepoznato kao jedna vrijednost. U ovom kraju se mnogo ljudi bavilo bačvarstvom. Na popisu stanovništva iz 1933. našao sam nekoliko obrtničkih radionia jaskanskih bačvara. To su bili Josip Brezar, Petar Dojak, Franjo Janžić, Mirko Lehpamer, Josip Novaković i Stjepan Novosel, a Jaska je bila naselje s manje od tisuću stanovnika. Poslije II. svjetskog rata u Jaski su se, uz bačvarsku tvornicu, tim zanatom bavili i Franjo Kralj, od kojeg je tata otkupio alat i nastavio obrt, i Antun Rubinić. Zbog svih tih ljudi i obitelji koje su na taj način svoju egzistenciju stvarali mislim da je zbirku trebalo napraviti – kaže Golub.
Zbirka obitelji Golub jedina je takva zbirka u Hrvatskoj. Slična se zbirka nalazi u Kastvu, ali se koncepcijski razlikuje od jaskanske koja je i jedina sa statusom kulturnog dobra. Nalazi se u centru Jaske, a može se razgledati prema dogovoru s obitelji Golub koji će posjetiteljima odgovoriti na sva pitanja o bačvarstvu.
Ljubav prema zanatu
- Zanimljiv je to posao i za njega je potrebno puno znanja, truda, operacija i nije to lako industrijalizirati. Treba poznavati materijal, drvo i njegova svojstva jer o kvaliteti drva ovisi kvaliteta vina koje se u bačvi čuva. Za izradu kvalitetnih bačvi potrebna je vještina i znanje, ali najvažnija je ljubav prema tom poslu – objašnjava nam bačvar Golub.
U svojoj radionici, zajedno s bratom, Milivoj Golub izrađuje nove bačve kapaciteta 5 do 2 000 litara, ali i drveno posuđe među kojima su lakomice, brente, vedra, a vrše i usluge popravka te izradu sve popularnije “barrique” bačve. Na pitanje može li se kod njega nabaviti najkvalitetnija bačva u Hrvatskoj jaskanski Bačvar odgovara skromno:
- Nisam pretenciozan. Postoje kvalitetni kolege, ne bih se tako uspoređivao. Morate imati vrlo kvalitetam materijal i onda iz toga dolazi kvalitetna bačva.
Bačve izrađuju od hrastovine lužnjaka i kitnjaka visoke kakvoće koji omogućuju trajnost i postojanost bačvi. U adekvatnim uvjetima, pravilnoj brizi i održavanju njihova bačva može trajati sto godina. Rade prema naruđbi i surađuju sa svim poznatim vinarima jaskanskog kraja te svoje proizvode plasiraju na hrvatsko tržište. Najbolji je osjećaj, objašnjava Golub kada sam osjeti kvalitetu bačve koju je napravio.
- Sjećam se jedne bačve koju sam napravio, od 150 litara je bila. Odmah sam osjetio savršenstvo i kvalitetu te bačve. I došla je jedna stara baka koja je i sama to osjetila i kupila je. Bio sam tad najsretniji u svom poslu jer sam znao da sam tada napravio vrlo kvalitetnu bačvu – priča nam Golub.
O kvaliteti i trajnosti Golubovih bačvi svjedoče stalne narudžbe, te brojna priznanja kao što su status "Tradicijski obrt" od Hrvatske obrtničke komore, Priznanje za očuvanje obrtničke tradicije od Udruženja obrtnika Jastrebarsko, a sada i zbirka koja je dokaz duge tradicije bavljenja bačvarstvom u ovoj obitelji, ali i u Jastrebarskom.
Prenijeti tradiciju
S postignutim u svom poslu Milivoj Golub je zadovoljan, a ističe kako bi mu najdraže bilo kad bi svo to znanje i tradiciju bavljenja bačvarstvom mogao prenjeti na mlađe generacije.
- Otkada je otac otišao u mirovinu i kad sam ja preuzeo tu radionu, imali smo svega pet strojeva. A sada ih ima daleko više. Sve što sam zaradio sam ulagao u tu radionu, a s ovom zbirkom smo zaokružili tu cjelinu. Meni je cilj naučit nekoga raditi. Prenijeti zanat. Očekujem da će se neki mladi čovjek koji se školuje za stolara pojaviti i da mu ovo bude neka nadgradnja. Svakako bih želio prenijeti znanje – kaže Golub.
Taj se zanat danas i može naučiti jedino kod majstora bačvara. No interesa za bačvarenje sve je manje, pa je taj program u školama, kako nam kaže Golub, ukinut prije nekoliko godina. Potražnju za tradicionalnim drvenim bačvama početkom devedesetih umanjila je i pojava plastike i inoksa u bačvarskoj industriji, no vrlo brzo se shvatilo da takva “moderna” bačva ne može dati jednaku kvalitetu vinu.
- Danas se u modernom vinarstvu drveno posuđe, dakle bačve različitih volumena i kace - vinifikatori, ne isključuju već nadopunjuju sa inox posuđem kako bi se dobila što bolja vina.Osnovna prednost drvenog posuđa je njegovo svojstvo propuštanja kisika - mikrooksigenacija koja u velikoj mjeri utječe na postupno i prirodno dozrijevanje vina čime se bitno poboljšavaju njegova organoleptička svojstva. Drveno posuđe, je spremnik za vrhunska i kvalitetna vina jakog tijela i aroma, a neizostavni je oplemenitelj crnih vina - objasnio nam je Golub.
Kako sam kaže posla ima i nada se da će ga uvijek i biti, a jedinstvenost bačvarske zbirke i status kulturnog dobra kojeg uživa potvrđuju da iza svega stoji rad, trud i velika ljubav prema tradiciji jednog drevnog zanata kojeg je potrebno njegovati.
U ozračju nekih davnih vremena, uz čašu dobrog vina u predvorju zbirke, ugostio nas je Milivoj Ivo Golub, koji zajedno s bratom Miroslavom Janom vodi radionicu i brine o obiteljskoj zbirci u Jastrebarskom, predstavivši nam zbirku i bačvarski zanat.
Bačvarska zbirka obitelji Golub nastajala je dugi niz godina, a stare predmete koji je sačinjavaju od svog je poslodavca otkupio Mirko Golub, Milivojev otac koji je postavio i temelje ovog zanata za svoju obitelj. Ljubav prema bačvarstvu, svoje znanje i iskustvo prenio je na svoje sinove koji su nastavili bačvarsku tradiciju, štoviše, dovršili započeto i sve, kako nam kaže Milivoj Golub, zaokružili otvaranjem zbirke.
Najstariji eksponat iz 19. stoljeća
Zbirka sadrži 235 eksponata među kojima se nalaze drevni alati, pomagala, obruči, bačvarski proizvodi i sve ono što se nekad koristilo, ali se i danas koristi u bačvarskom zanatu. Najstariji predmet koji zbirka sadrži proizveden je još u 19. stoljeću.
- To je kimhobl. Naprava za urezivanje utora. Na sebi ima žig od firme Joh Weiss&sohn osnovane 1820. god u Beču. To dokazuje da je proizveden sigurno u polovici 19.st, ako ne i ranije – objašnjava Milivoj Golub.
Većinu predmeta koji se nalaze u zbirci njegov je otac otkupio od bačvara Franje Kralja za kojeg je radio, a koji je svojedobno imao najveću i najpoznatiju bačvariju u gradu. Ideja o stvaranju zbirke nastala je prije pet godina, kada je Jastrebarsko posjetila viša konzervatorica u Ministarstvu kulture Ana Mlinar.
- U razgovoru s njom pala je ideja da bi se svi ti alati objedinili i da bi se napravila ta zbirka. Prostor smo uređivali tri godine. U realizaciji svega pomogla nam je Hrvatska turistička zajednica s 15 tisuća kuna za uređenje prostora, a natječaj, papirologiju je napravila Turistička zajednica grada Jastrebarskog, tako da nam je to odobreno – nastajanje zbirke objašnjava Golub.
Bačvarska je zbirka službeno otvorena u svibnju 2012., a 14. veljače ove godine dobila je status kulturnog dobra.
- To nam je potvrda da taj naš rad ima vrijednosti. Da trud, vrijeme i novac nisu bačeni uzalud, nego da je to prepoznato kao jedna vrijednost. U ovom kraju se mnogo ljudi bavilo bačvarstvom. Na popisu stanovništva iz 1933. našao sam nekoliko obrtničkih radionia jaskanskih bačvara. To su bili Josip Brezar, Petar Dojak, Franjo Janžić, Mirko Lehpamer, Josip Novaković i Stjepan Novosel, a Jaska je bila naselje s manje od tisuću stanovnika. Poslije II. svjetskog rata u Jaski su se, uz bačvarsku tvornicu, tim zanatom bavili i Franjo Kralj, od kojeg je tata otkupio alat i nastavio obrt, i Antun Rubinić. Zbog svih tih ljudi i obitelji koje su na taj način svoju egzistenciju stvarali mislim da je zbirku trebalo napraviti – kaže Golub.
Zbirka obitelji Golub jedina je takva zbirka u Hrvatskoj. Slična se zbirka nalazi u Kastvu, ali se koncepcijski razlikuje od jaskanske koja je i jedina sa statusom kulturnog dobra. Nalazi se u centru Jaske, a može se razgledati prema dogovoru s obitelji Golub koji će posjetiteljima odgovoriti na sva pitanja o bačvarstvu.
Ljubav prema zanatu
- Zanimljiv je to posao i za njega je potrebno puno znanja, truda, operacija i nije to lako industrijalizirati. Treba poznavati materijal, drvo i njegova svojstva jer o kvaliteti drva ovisi kvaliteta vina koje se u bačvi čuva. Za izradu kvalitetnih bačvi potrebna je vještina i znanje, ali najvažnija je ljubav prema tom poslu – objašnjava nam bačvar Golub.
U svojoj radionici, zajedno s bratom, Milivoj Golub izrađuje nove bačve kapaciteta 5 do 2 000 litara, ali i drveno posuđe među kojima su lakomice, brente, vedra, a vrše i usluge popravka te izradu sve popularnije “barrique” bačve. Na pitanje može li se kod njega nabaviti najkvalitetnija bačva u Hrvatskoj jaskanski Bačvar odgovara skromno:
- Nisam pretenciozan. Postoje kvalitetni kolege, ne bih se tako uspoređivao. Morate imati vrlo kvalitetam materijal i onda iz toga dolazi kvalitetna bačva.
Bačve izrađuju od hrastovine lužnjaka i kitnjaka visoke kakvoće koji omogućuju trajnost i postojanost bačvi. U adekvatnim uvjetima, pravilnoj brizi i održavanju njihova bačva može trajati sto godina. Rade prema naruđbi i surađuju sa svim poznatim vinarima jaskanskog kraja te svoje proizvode plasiraju na hrvatsko tržište. Najbolji je osjećaj, objašnjava Golub kada sam osjeti kvalitetu bačve koju je napravio.
- Sjećam se jedne bačve koju sam napravio, od 150 litara je bila. Odmah sam osjetio savršenstvo i kvalitetu te bačve. I došla je jedna stara baka koja je i sama to osjetila i kupila je. Bio sam tad najsretniji u svom poslu jer sam znao da sam tada napravio vrlo kvalitetnu bačvu – priča nam Golub.
O kvaliteti i trajnosti Golubovih bačvi svjedoče stalne narudžbe, te brojna priznanja kao što su status "Tradicijski obrt" od Hrvatske obrtničke komore, Priznanje za očuvanje obrtničke tradicije od Udruženja obrtnika Jastrebarsko, a sada i zbirka koja je dokaz duge tradicije bavljenja bačvarstvom u ovoj obitelji, ali i u Jastrebarskom.
Prenijeti tradiciju
S postignutim u svom poslu Milivoj Golub je zadovoljan, a ističe kako bi mu najdraže bilo kad bi svo to znanje i tradiciju bavljenja bačvarstvom mogao prenjeti na mlađe generacije.
- Otkada je otac otišao u mirovinu i kad sam ja preuzeo tu radionu, imali smo svega pet strojeva. A sada ih ima daleko više. Sve što sam zaradio sam ulagao u tu radionu, a s ovom zbirkom smo zaokružili tu cjelinu. Meni je cilj naučit nekoga raditi. Prenijeti zanat. Očekujem da će se neki mladi čovjek koji se školuje za stolara pojaviti i da mu ovo bude neka nadgradnja. Svakako bih želio prenijeti znanje – kaže Golub.
Taj se zanat danas i može naučiti jedino kod majstora bačvara. No interesa za bačvarenje sve je manje, pa je taj program u školama, kako nam kaže Golub, ukinut prije nekoliko godina. Potražnju za tradicionalnim drvenim bačvama početkom devedesetih umanjila je i pojava plastike i inoksa u bačvarskoj industriji, no vrlo brzo se shvatilo da takva “moderna” bačva ne može dati jednaku kvalitetu vinu.
- Danas se u modernom vinarstvu drveno posuđe, dakle bačve različitih volumena i kace - vinifikatori, ne isključuju već nadopunjuju sa inox posuđem kako bi se dobila što bolja vina.Osnovna prednost drvenog posuđa je njegovo svojstvo propuštanja kisika - mikrooksigenacija koja u velikoj mjeri utječe na postupno i prirodno dozrijevanje vina čime se bitno poboljšavaju njegova organoleptička svojstva. Drveno posuđe, je spremnik za vrhunska i kvalitetna vina jakog tijela i aroma, a neizostavni je oplemenitelj crnih vina - objasnio nam je Golub.
Kako sam kaže posla ima i nada se da će ga uvijek i biti, a jedinstvenost bačvarske zbirke i status kulturnog dobra kojeg uživa potvrđuju da iza svega stoji rad, trud i velika ljubav prema tradiciji jednog drevnog zanata kojeg je potrebno njegovati.
Zadnje objavljeno