Turopoljska svadba pokazala ljepotu tradicionalnih običaja i donijela dašak nekih prošlih vremena

Turopoljska svadba kakva se običavala obilježavati na početku 20. stoljeća ove subote mogla se uživo pogledati u Buševcu. U izvedbi je sudjelovalo oko 150 članova Ogranak seljačke sloge u suradnji s članovima KUD-a Dučec i KUD-a Nova zora. Vid Lacković oženio je mladu Baricu Koprenić, a tako veliki broj svatova već dugo nije bilo ni na jednoj svadbi u turopoljskom kraju.

Jednodnevna svadba kakvu su uprizorili Buševčani i njihovi gosti sadržavala je sve elemente koji su se nalazili u višednevnim svadbenim slavljima koja su se održavala u kasnu jesen ili zimu, a trajala su po 3-4 dana. Svadba se održavala i kod mladoženje, u ovom slučaju Vida Lackovića (čardak), i kod mladenke Barice Koprenić (ljetna pozornica), a nakon okupljanja gostiju mladenac i njegova svita prvo su kolima otišli u mladenkinu kuću po škrijnu u kojoj se nalazio miraz i stvari koje je mladenka nosila sa sobom u novi dom.

Na škrinji po koju su se mladenci uputili sjedio je dečec Štefek koji je svatima nakon cjenkanja uspio
prodat škrinju za dobre peneze. Gospodar svadbe Jura brinuo se da cijela svadba bude u skladu s tradicijom i običajima, pa je tako nadgledao sposobnost mladenca za ženidbu tražeći da od drveta postavljenog na mladenkin rubac nasiječe trijeske za ogrjev, ali i da mu ne podmetnu lažnu mladu.

Pri susretu mladenaca, par se primi za ruke i okreću se tri puta u smjeru sunca (oposunce), a djever (kasnije „debeli kum“, a danas „kum“) prstenje polijeva vinom uz želje da ih „dragi Bog poleje ze vsem dobrem“. Nakon obreda u crkvi, svatovi su se vraćali u mladenkinu kuću, a potom se slavlje nastavilo kod mladenca, gdje mladenka pri dolasku udara u prag govoreći „vsem prah pod moj strah“ dajući do znanja da se neće nikoga bojati u novom domu. Nakon toga slijedilo je „nakolenče“-stavljanje djeteta u krilo mladenke kako bi prvo dijete bilo muško.

Kako bi se znalo da je mlada sada prava sneja skidala joj se djevojačka parta (ukras u kosi)i stavljala poculica-znak udane žene, nakon čega sa sabljama mladenac i njegovi prijatelji plešu ples za partu, a oni koji nisu osvojili partu,morali su „po kazni“ popiti. Da se nije darivalo samo mladence, dokaz je mladenkino darivanje svekrve i svekra, gospodara svata, glavne kuharice i prijateljica s pregačama, vrpcama i sličnim sitnicama koje nekad nisu bile lako dostupne i imale su puno veću vrijednost. Bilo je tu još mnoštvo drugih običaja od nošenja pjevca, nakolenčeta, tesanja lučina rupcu, i dr.

I autor zapisa prisustvovao „Turopolskoj svadbi“

Prikaz su režirali Ivan Rožić i Mojmir Golemac, a sve prema zapisima vremešnog Josipa Kovačevića koji je i sam prisustvovao ovom dramsko-folklornom prikazu.

-Ja sam zadovoljan i ponosim se tim i drago mi je da će to ostati mladima i svima koji nas budu naslijedili. Danas su druga vremena, standard i mogućnosti, toga nekad nije bilo, a mi ovime slavimo naše stare od kojim smo naslijedili mnogo toga, i zato nikad ne bi propustio ovak nekaj. Nije to gluma, to je radost i veselje-kazao je Josip Kovačević autor knjige „Ženidba Turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića“ prema kojoj je rađen dramski tekst Turopoljske svadbe prvi puta uprizorene davne 1969. godine.

Da s ponosom izvode svoje običaje pokazali su svi sudionici svadbe, a najveća čast pripala je onima koji su nosili glavne uloge.

-Plešem od 2015. godine i inače sam mladenka u koreografiranoj verziji svadbe koju izvodimo na pozornicama, a ovu izvedbu Turopoljske svadbe koja se inače izvodi svakih pet godina smo zbog korone dugo čekali, dugo smo se spremali za to i stvarno je čast biti „mladenka“-rekla nam je Marta Jurenić koja je ove godine utjelovila mladenku Baricu Koprenić.

Uz nju bio je i Filip Rožić kao „mladinec“ Vid Lacković.

-Prvi put sam bio nakolenče, onda dečec Štefek koji je prodavao škrinju, a danas mladinec. Bilo je k'o na pravoj svadbi-kratko nam je prokomentirao Filip Rožić kroz smijeh dodavši da će tako vjerojatno biti na njegovoj jednog dana.

Posjetitelji oduševljeni

Iako se do zadnjeg strepilo hoće li izvedbu omesti kakav lokalni pljusak s obzirom na to da je nebo oko 18 sati bilo izrazito oblačno, vrijeme je na sreću poslužilo.

-Izvedba je vrlo zahtjevna, jako je puno izvođača, njih 150, izmjene scene, kočije i konji i jako puno detalja koje je trebalo delati, valjda je i dragi Bog videl da smo uložili jako puno truda, pa nas je poslužio s dobrim vremenom da smo mogli do kraja pokazati „Turopoljsku svadbu“. Iako je svadba odgođena 2020. godine zbog svima znanih razloga nije nas to pokolebalo. Mislim da smo ostvarili svoj cilj, a to je da smo očuvali baštinu svog kraja i običaja i možda potaknuli mlade da nešto od toga uvrste u svoje svadbe-rekao nam je Nenad Rožić predsjednik OSS-a Buševec.

-Svaki put dođemo na „Turopolsku svadbu“ stvarno je prekrasno vidjeti to sve, bilo nam je jako lijepo-rekao nam je gospodin Šolaja iz Buševca.

Oni koji su po prvi puta došli na „Turopoljsku svadbu“ ostali su ,malo je reći, oduševljeni.

-Prekrasno je bilo, prvi puta sam na ovom događaju. Drago mi je da sam vidjela puno dragih ljudi koji su udružili svoje snage da pokažu ono što je najvrjednije u našim životima, a to je da se držimo tradicije i onoga od kud smo došli. Vi ovi sudionici na njihovim se licima vidjelo da to rade s ljubavlju prema selu, KUD-u, državi i običajima-rekla nam je Ivana Vnučec.

„Turopoljska svadba“ svidjela se i drugim uzvanicima, a njenom izvedbom zadovoljni su i u odjelu za kulturu Zagrebačke županije koja je uz Grad Veliku Goricu, i Turističke zajednice Velike Gorice i Zagrebačke županije pokrovitelj događanja.

-Sjajno je bilo, zaista je prikaz običaja turopoljske svadbe bio predivan. Važan je ova suradnja kulturno-umjetničkih društava, osim za lokalno stanovništvo, ovo je sjajna manifestacija koja okuplja publiku svih dobi i koji se vesele ovim domaćim običajima. Ovo je zaista jako dobar način i lijepi put da se ti običaji očuvaju i dalje-rekla je Jadranka Dujić Frlan pročelnica za kulturu Zagrebačke županije.

Na „Turopoljskoj svadbi“ u Buševcu nije nedostajalo ni domaćih kolača, pravog gulaša niti dobre kapljice, a po prvi puta i turopoljske pive. Sve su to mogli okusiti i posjetitelji uz ostale sadržaje, a kraj svadbe čiji je prikaz trajao malo više od sat i pol završio je uz ples svatova i gostiju buševečkog Ivanja. Još jednom OSS Buševec pokazao je zašto se njihova tradicija očuvanja narodnih pjesama, običaja i baštine održao svih ovih godina, a sudeći po najmlađima koji su plesali na i oko pozornice, Turopoljska svadba održat će se i u nadolazećim generacijama.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)