IN MEMORIAM Božidar Fresl Fiat (29.12.1944.- 30.03.2010)

Točno prije deset godina, na današnji dan, 30. ožujka 2010, preminuo je naš omiljeni sugrađanin Božidar Fresl Fiat. Tada su je Nino Škrabe iz jaskanske Matice hrvatske napisao ovaj nekrolog, kako ističe, jedan od najbolnijih i najtužnijih zadataka u njegovoj spisateljskoj djelatnosti, a koji djelomično prenosimo:

Vijest o iznenadnoj i preranoj smrti našeg dragog prijatelja Božidara Fresla Fiata bolno je odjeknula u cijelom jaskanskom i samoborskom kraju. Svaka je smrt bolna i strašna činjenica, a kad se radi o Fiatu, onda je ta vijest i prebolna i prestrašna. Svima se nama činilo je da je Fiat vječan, trajan i nezamjenjiv, "veći od života", uvijek nazočan u našim životima i radostima, uvijek nasmiješen i spreman za pomoć, šalu i zafrkanciju.

Fiat je bez ikakve sumnje prije svega jastrebarska sportska legenda, jedan od naboljih jaskanskih rukometaša i rukometnih trenera svih vremena. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je jedan od pokretača, svakako najzaslužniji čovjek za obnovu djelovanja muške ekipe Rukometnog kluba Jaska. Godinama je bio Jaskin najbolji igrač i strijelac, izvanredan trener i muške i ženske ekipe, sjajan pedagog, dužnosnik, organizator i nenadmašni motivator. Uz Fiata su vezani svi najveći uspjesi jaskanskog rukometa. U rukometu je proveo tri života jer je paradoksalno ali istinito u svojem omiljenom sportu proživio i preživio čak dvije doživotne kazne. Fiat, vječiti dječak, nestašan, zaigran i drag čak i kada je grubo, neoprostivo griješio, na svoj osebujni, šarmantni, neodoljivi način uvijek je bio spreman za oprost i pomirenje pa su i drugi pa čak i rukometni forumi bili spremni oprostiti i njemu.

A kako i ne bi, kad se rukometu baš kao i svemu u životu davao apsolutno, potpuno, stopostotno. Kad je Fiat igrao rukomet, kad je zabijao golove, kad je pjevao i svirao, kad se smijao i plakao, kad se ljutio i psovao, kad je pio i pušio, kad se veselio i tugovao, kad je volio i ljubio, njegova igra, njegova glazba, njegov smijeh, njegova tuga, njegova ljutnja i njegova ljubav nije poznavala granice.

Božidar Fresl, bez sumnje najpoznatiji samoborski Jaskanac i jaskanski Samoborac, trajni "samoborski konzul" u našem gradu, bio je izuzetno omiljena osoba u jaskanskom kraju, u kojem je živio posljednjih četrdesetak godina. Jaskancima je ostao u sjećanju pored ostalog i kao ravnatelj pošte, ugostitelj, taksist, autoprijevoznik, branitelj, a posljednjih godina kao popularni vozač Autoturista. Vedar i duhovit čovjek, uvijek nasmijan i spreman za razgovor, šalu i pjesmu, jaskanski Dean Martin, rekorder po broju kumstava, za sobom je na svakom koraku ostavio mnoštvo prijatelja i dragih znanaca.

Boždiar Fiat Braco Fresl će zauvijek ostati s nama, u našim srcima, mislima i molitvama. Nalazit ćemo ga u pogledu i smijehu njegove obitelji, njegove Bebe, njegove djece i unučadi. Rukometaši Jaske stalno će na terenu imati osmog igrača, a treneri na klupi mudrog savjetnika. Za volanom Autoturista uvijek ćemo vidjeti njegovo lice, kad god zatrubi neki autobus, to će nas pozdravljati Fiat. Kad god netko zapjeva "Kraj kapele svete Ane" sjetit ćemo se točnog teksta i prave melodije.

                                      Nino Škrabe (za Fiata uvijek, pri svakom susretu, PROFESOR DE AMOR)