Plešivica - jaskanski dragulj na putu propadanja

Priroda je Jastrebarskom podarila vinorodne brežuljke plešivičkog kraja koji, bili obasjani ljetnim suncem ili prekriveni debelim snijegom, svakome tko tamo dođe oduzimaju dah. Bogomdani vinogradi i vrijedni vinari koji u njima predano rade specifičnost su po kojoj je prepoznatljiva i sama Jaska. No, umjesto da se u taj kraj ulaže i stanovnicima koji ondje žive pomaže, Plešivica je, govore nam mještani, na putu za propast.

-Naš kraj je na putu za propast. Pustoš. Sada kada je snijeg, ne vidi se toliko, ali kad okopni, vidjet ćete da je 90 posto parcela zapušteno, zaraslo, nitko to više ne sječe. Nema koristi od toga– priča nam gospodin Stjepan Haramija, stanovnik naselja Prilipje i član Mjesnog odbora Plešivica.

Žali se kako je ovo područje od strane lokalnih vlasti već dugi niz godina zanemareno, zbog čega polako odumire i propada. Mladi ljudi odlaze, kaže, a stari umiru. Poljoprivredni potencijal kojeg ovaj kraj ima ostaje neiskorišten:

-Nagovaraju nas da povučemo sredstva iz europskih fondova. Ali za koga? Kad nemam kome grožđe prodati. Ljudi su uložili u traktore, vinograde, napravili sale za goste. No nema gostiju, nema novca! Ispočetka je to malo funkcioniralo, ali sada je to katastrofa. Možda dva malo jača vinara imaju nekakve posjete, ali ovi drugi ništa– kaže Haramija ističući kako je za sve kriva politika:

-Tako se odnose prema vinogradarima, prema stočarima, prema svima. Ljudi su dignuli kredite, napravili štale, no trgovački centri su nas pokopali. I to je kraj priče. To se neće popraviti.

O vinarima brine Poljoprivredna zadruga

Da ovaj kraj ne čeka svijetla budućnost, slaže se i gospodin Tomislav Haramija, upravitelj Poljoprivredne zadruge Plešivica, jedine preostale stanice za otkup grožđa na cijelom jaskanskom području, koja se i dalje trudi pomagati svojim članovima, plešivičkim vinarima, da svoje proizvode plasiraju na tržište.

Zadruga djeluje od 1979. godine i broji 151 člana, od čega je 80 aktivnih vinogradara i vinara koji se još uvijek bave proizvodnjom. Osim što otkupljuje njihove proizvode, Zadruga im nastoji pomagati i tjekom vegetacijske godine osiguravajući im repro materijal, čime također doprinosi da se kraj podno Plešivice održi i da vinogradarstvo opstane na ovim područjima iako je, kako kaže upravitelj Zadruge, stanje sve teže.

Najveći problem je tržište

-Nadali smo se da ćemo nešto bolje, veće i značajnije dobiti ulaskom u EU, ali dobili smo obrnuto: veliki uvoz i niske cijene. Pa sad ne znamo kako se prilagoditi tim uvjetima. Naše su cijene više, tržište je manje, konkurencija sve veća, ponuda sve veća, tako da je zbilja teško– ističe Tomislav Haramija dodajući kako je teško ispoštovati zahtjeve trgovačkih centara koji traže nisku cijenu, odgodu plaćanja i veliku seriju proizvoda.

Niije uvijek tako bilo. Naš sugovornik sjeća se vremena kad je cijeli jaskanski kraj proizvodio upola više nego danas. No, zbog nedovoljnih ulaganja u poljoprivredu i ruralna područja, sve više generacija napuštalo je ove krajeve. I umjesto da se bogomdani potencijal plešivičkog vinogorja iskoristi, napretka, kaže Haramija, nema.

-Taj naš položaj, amfiteatri koji su okrenuti prema jugu gdje ih sunce dodatno zagrijava i gdje grožđe dozrijeva sa svojim specifičnostima, trebalo bi iskoristiti. Zainteresirati mlade ljude da se bave vinogradarstvom i omogućiti im to. Mladi se ne žele time baviti jer za taj svoj trud malo dobiju. U zadnje vrijeme nema ulaganja i širenja naselja, sve je stalo– kaže Tomislav Haramija.

Pomoć plešivičkom kraju ne dolazi ni od lokalne samouprave koja bi, ako već nema financijskih mogućnosti, prema mišljenju upravitelja Zadruge, trebala barem donijeti strategiju na koji način vinare okupiti, promovirati ih, stati iza njih i njihovih proizvoda.

-Grad je mali subjekt i ne može posebno financijski pomoći, ali bi možda trebao organizirati i povezati proizvođače i vinare, lokalnu sredinu, Turističku zajednicu, Županiju da se stvori projekt u kojem bi svatko participirao, a da se naša Plešivica promovira, da se promoviraju naša vina– kaže Haramija.

Neka od takvih događanja bile bi degustacije plešivičkih proizvoda u raznim gradovima Hrvatske jer položaj plešivičkog kraja koji se nalazi nadomak Zagreba, a i sat i pol od mora, pogodan je za dolazak posjetitelja iz svih krajeva.

Nema suradnje s Gradom

Osim promocije plešivičkih vinara u svrhu turizma, potrebna je i bolja poljoprivredna politika Grada, smatra gospodin Haramija. Kao predstavnik jedine Poljoprivredne zadruge na području Jastrebarskog, Haramija ističe kako suradnja Grada i Zadruge zapravo ne postoji.

-Mi smo kao Zadruga ipak nekakav subjekt koji otkupljuje proizvode ljudi ovog kraja, ali nas nitko iz Grada nije posjetio i pitao kako poslujemo, treba li nam kakva pomoć. Da porazgovaramo i vidimo kako bismo mogli bolje raditi. Zapravo je suradnja s Gradom nikakva svih ovih godina. Prepušteni smo sami sebi, borimo se kako znamo– požalio nam se upravitelj ističući kako bi im od velike pomoći bilo opremanje radnje ili pak pomoć oko izrade projekata te podrška prilikom istupanja prema trgovačkim centrima.

Grad se oglušuje na potrebe mještana

No, problem na Plešivici nije samo slabo ulaganje u poljoprivredu koja je neiskorišteni potencijal cijelog jaskanskog kraja, već i u infrastrukturu toga područja, te neodgovaranje na potrebe tamošnjeg stanovništva. Tvrde to iz Mjesnog odbora Plešivica, čiji nam je član, gospodin Stjepan Haramija, objasnio kako se radi o velikom području koje se od strane gradskih vlasti zanemaruje.

-Nismo zadovoljni jer se ne radi. Novca nema. Naš teren je jako velik. U Mjesni odbor Plešivica spada 4-5 sela, a druga imaju svoje mjesne odbore gdje svatko dobije svoja sredstva s kojima mogu bar nešto napraviti. Mi ovdje dobijemo zajedničku svotu. Napišemo zahtjeve što sve tražimo, a to stoji više nego što dobijemo za tri godine– kaže gospodin Stjepan.

Ceste Jastrebarsko traljavo obavljaju posao

Glavni problem su im prometnice i zarasli putevi. Što god zatraže, dolaze pred zid, kaže. Za svaku veću rekonstrukciju ceste, izgradnju nogostupa i slične potrebe ovdje na Plešivici nema se sredstava.

-Probali smo pisati sve moguće zahtjeve, išli smo kod gradonačelnika, a on samo kaže koje sve stavke da prekrižimo jer je potreban prevelik novac. I onda nam preostaje ovo malo što se pokrpa i čak se ni to ne napravi dobro– kaže Haramija žaleći se kako se svi radovi povjeravaju tvrtki Ceste Jastrebarsko koja vrlo često loše obavi posao:

-To su nabrijane cijene. To se radi pet sati, brlja se. Žalili smo se, ali badava. Samo su izašli van i pogledali da poprave, ali nema ništa. I sad opet moram ići dolje moliti ih i prositi– kaže.

Prije dvije godine jake su padaline uzrokovale klizište kraj njegove kuće u Prilipju. Klizište i cesta su sanirani, ali s ceste se, za jačih kiša, voda i dalje slijeva prema njegovoj kući jer su, kako kaže, radovi krivo napravljeni.

Nema budućnosti

Brojni drugi problemi tište Plešivičance. Tražili su, kaže Haramija, rekonstrukciju ceste Plešivica –Vranov Dol, panoe za oglase, nadstrešnicu na autobusnoj stanici za školarce. Ništa od toga nisu dobili. Pokrpano je, kažu, nekoliko rupa na cestama te je napravljen dio ceste od Plešivice do Prilipja, na što se čekalo dugih 10 godina. Ne postoji kanalizacija, a živice na javnim površinama rijetko se uređuju, što također stanovnike ovog kraja postavlja na marginu zajednice, a ako se takva situacija nastavi, mještani Plešivici ne predviđaju svijetlu budućnost.

-U Jaski se uređuje, i u nekim drugim naseljima gdje ima simpatizera gradske vlasti, ali naša sela su nam ostala na milost i nemilost. Tu su starci, mladi su nam otišli, to malo što nas je ostalo su ljudi srednjih godina. Kao mjesni odbori postojimo, ali ništa više od toga. Da smo svaki za sebe, možda bismo nešto napravili, ali kao jedan ne možemo ništa. Ljudi su ogorčeni na nas članove da ništa ne radimo, da smo u odborima, a za to naknadu ne dobivamo. Htjeli smo nešto napraviti, trudimo se, ali ne možemo– požalio nam se Stjepan Haramija.

I njegov se prezimenjak, koji nam je više ispričao o problemima samih plešivičkih vinara, složio s negativnom ocjenom ulaganja Grada u ovo područje.

-Ljude koji odlučuju o komunalnoj infrastrukturi, umjesto da imaju plan i želju stvoriti bolje uvjete ovdje, to područje njih ne zanima. Oni će radije u Jaski saditi cvijeće. Potrošiti novac koji nije bitan za te ljude. A ovdje gdje ljudi rade i ostvaruju nekakav dohodak, tu se ne radi ništa da im se olakša– kaže Tomislav Haramija.

I dok se nakon razgovora s mještanima spuštamo s Plešivice prema Jaski i zastajemo iza svakog zavoja diveći se pogledu na prostrane anfiteatre, vinograde koji pod snijegom snivaju zimski san, pitamo se jesmo li zaslužili da ovu "malu Toscanu" nazivamo našim krajem? Sudeći po budućnosti koja je čeka u rukama naših vladajućih – nismo.