Prije 100 godina rođena hrvatska književnica Višnja Stahuljak

Prije 100 godina, 10. 3. 1926., rođena je glasovita hrvatska književnica Višnja Stahuljak, čiji su život i djelo usko povezani s našim jaskanskim krajem.

Diplomirala je solo pjevanje 1952. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavala se u Rimu. Bila je pjevačica, glumica i redateljica u Kazalištu lutaka te profesorica solo pjevanja i voditeljica opernog studija u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa". Prvim pjesmama, koje su se odlikovale lirizmom i intimističkim temama, javila se u "Krugovima" 1953.

Bila je jedna od najplodnijih i najsvestranijih hrvatskih književnica, pjesnikinja intimne i krajobrazne lirike ("Žuti ljiljan", "Sjene na pragu", "Bolovi poklonjeni usput", "Kristalna ruda svemira", "Zagrebačke minijature", "Plameni prah", "Soneti", "Melodija nesanice", "Prolaznost voća"), novelistica ("Zmijska koža", "Stabla putuju prema zapadu", "Crvena cesta", "Crne trubače", "Pripovijetke raznolike"), romansijerka ("Vrijeme koje ne može prestati", "Pustolovka", "Močvarni lovac", "Zlatna vuga", "Potres"), dramatičarka ("Vukovi", "Delirij"). Proza joj se odlikuje isprepletenošću zbiljnoga i iracionalnoga. Znatan dio njezina opusa posvećen je djeci i mladeži ("Začarani putovi", "Čarolije iza ugla", "Kućica sa crvenim šeširom", "Don od Tromeđe", "Čarobnjak", "Pepeljara s majmunskom glavom"). Autobiografska proza "Sjećanja" (1995) poetsko je svjedočanstvo autoričinog života i dojmljiv prikaz zagrebačkog građanskog života između svjetskih ratova. Bila je i članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Višnja jaskanska

Uz jaskanski kraj Višnja Stahuljak vezana je rođenjem svog oca, skladatelja, orguljaša i zborovođe Jurja Stahuljaka (Sveta Jana, 1901–Zagreb, 1975), sina svetojanskog učitelja Vladimira Stahuljaka (Bjelovar, 1876–Zagreb, 1960), također poznatog skladatelja, orguljaša i zborovođe (jedno vrijeme vodio je i jaskanski "Javor"). Osim njih dvojice svojim djelovanjem i mnogi drugi članovi obitelji Stahuljak obilježili su hrvatsku glazbenu kulturu. Spomenimo tek neke: djedov brat Milan, očev bratić Dubravko, Višnjini stričevi Vlatko i Mladen, Višnjin brat Zlatko...

Višnja Stahuljak često je boravila u Vlašić Brdu (općina Žumberak, župa Gornje Prekrižje), gdje su ona i njezin suprug, glasoviti lutkarski redatelj i glumac, Velimir Chytil (Koprivnica, 1925–Zagreb, 2009) redovito boravili u svojoj kući za odmor.

Žumberku je Višnja Stahuljak posvetila zapaženu zbirku pripovijedaka "Crne trubače" (1990), a radnja njezinog popularnog kriminalističkog romana "Močvarni lovac" (1995) većim dijelom odvija se u našem kraju, u Crnoj Mlaki, u Jaski i u plemićkom dvoru Kostelu (Svrževo) kraj Pribića. Od šarolike galerije likova posebno je zapamtljiv oštroumni i otkvačeni jaskanski fiškal Matija Lovreković s turbanom i motociklom, koji pomalo podsjeća na legendarnog jaskanskog odvjetnika Jurja Rendulića. Za opis gostionice "Stari konj i mlada mazga" spisateljica je po svemu sudeći dobila inspiraciju u jaskanskom restoranu "Kod Lojzeka".

Višnja Stahuljak bila je izuzetno draga, otmjena, šarmantna i mudra dama. Svaki trenutak proveden u njezinom društvu i svaki razgovor s njom urezan je duboko u moju riznicu uspomena jer je bila neposredna sudionica i svjedokinja brojnih važnih zbivanja u hrvatskoj kulturi i umjetnosti te nepresušan izvor znanja, dobrote i ljepote. Čuli smo se prvi put telefonom u povodu izlaska iz tiska Višnjine knjige žumberačkih pripovjedaka "Crne trubače", a upoznali prilikom otvaranja prve privatne knjižare u Jastrebarskom (vlasnica Barica Bedić). Otada smo se često družili i razgovarali o raznoraznim temama. O našem kraju govorila je kao o "čarobnom okružju, u kojem se bilo Lijepe naše osjeća kao neko živo biće". Pisala je o mojim kazališnim komadima (posebno joj je drag bio "Plavi Božić") i sudjelovala na predstavljanjima mojih knjiga.

(Višnja Stahuljak na predstavljanju knjige "Iznad duge" Nine Škrabea 2000; lijevo Želimir Mesarić i Boris Senker, desno Josip Pandurić)

Višnjin kriminalistički roman "Močvarni lovac", objavljen 1995, doživio je toliku popularnost da je godine 2000. tiskano drugo izdanje. Po Višnjinoj želji napisao sam pogovor tom drugom izdanju pa je to na neki način bila i svojevrsna kruna našeg prijateljstva. Predstavljanje drugog izdanja tog romana održano je u Jaski uz sudjelovanje legendarnog urednika Zlatka Crnkovića i njegovog imenjaka, velikog glumca Zlatka Crnkovića, prvaka HNK-a.

Višnja Stahuljak voljela je punim srcem Jasku i jaskanski kraj (Sveta Jana, Crna Mlaka, Svrževo, Vlašić Brdo). Ovaj tekst, napisan uz njezin stoti rođendan, tek je prvi korak u uzvraćanju ljubavi i poštovanja ovoj velikoj hrvatskoj književnici.

Tekst i foto: Matica hrvatska Jastrebarsko