Uskršnja poruka župnika Rožankovića
18.04.2014. / Nefertum IT
Uskrs! Najpotresniji, najveći i najvažniji dan u povijesti čovječanstva i kršćanstva. To je naš najveći blagdan. Svetkovina nad svetkovinama. Uskrsnuli Isus Krist! Kako te rijeći zvuče potresno i uzbudljivo, svečano i radosno. Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, došao je k nama, bio nam je u svemu sličan osim u grijehu. Proživio je i iskusio na svojoj koži tešku i mučnu tjeskobu muke, patnje, poniženja, križa i same smrti, te završio u grobu. On uskrsava. Događa se najveće čudo otkada postoji ovaj svijet.
Gospodin je uskrsnuo! On je živ i danas među nama... Nudi nam svoj mir i poziva nas da budemo radosni. Zar to nije najradosnija vijest, koja odzvanja već toliko stoljeća. Odzvanja i jasno nam govori: i mi ćemo jednom leći u grob, ali grob nas neće moći zadržati kao što nije mogao ni Krista. Doći će dan kad će nas naš Spasitelj uskrsnuti. No, ogranićeni razum ostaje nijem pred tolikom tajnom. Kao da nije u stanju shvatiti tu čudnu istinu... No, to je tako i nikako drugačije. "Dogodilo se ono što nije nikome nikada uspjelo: Jedan, Jedinstveni, Jedinorođeni od vječnoga Oca, Isus Krist koji uništava smrt i vraća život vječni." Toga je trenutka povijest krenula sretnim tokom. Smrt je pobijeđena. Našao se Jedinorođeni od Oca, koji je obasjao blistavim svjetlom pomrčinu ljudskog postojanja. Našao se On, Jedini, koji je donio jedinu pravu radosnu vijest: Smrt je pobijeđena. Život traje bez svršetka.
Na ovaj naš najveći blagdan znamo da smo nešto više nego samo ljudi. Uvjereni smo da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, križevi svakodnevni i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao. I neizmjernu vrijednost.
Činjenica da je Isus uskrsnuo od mrtvih, bila je i ostala temelj naŠeg vjerovanja. Zbog toga je neuništiva naša vjera, zato što je neuništiv naš uskrsni Krist. Dovoljno je otvoriti Sveto Pismo Novoga zavjeta, pa se uvjeriti da nema jednoglasnijeg svjedočanstva od toga. Vrhunac svih spisa uvijek je isti: "Bog uskrisi svoga Sina od mrtvih“ (1 Sol 1, 10) i apostoli su "vidjeli Gospodina“ (Iv 20,25).
Može se s pravom reći da naša vjera stoji i pada s uskrsnućem. O tome je pisao sv. Pavao Korinćanima, kada je čuo da su neki tvrdili da nema uskrsnuća od mrtvih: "Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera… bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima“ (1 Kor 15,14,17). Bez uskrsnuća – nastavlja Pavao - mi apostoli smo lašci, a vi ste kukavno prevareni. Jer, "ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi“ (1 Kor 15, 19).
Jasno je to kao podnevno sunce, da bi bez Kristova uskrnuća, a isto tako i našeg, vjera bila uzaludna, suvišna. Upravo od sv. Pavla posjedujemo najstarije svjedočanstvo o uskrnuću. On naglašava da je to svjedočanstvo primio predajom. "Predao sam vam najprije ono što sam primio, da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno s Pismom, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom dvanaestorici. Zatim se ukazao braći, kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli. Potom se ukazao svim apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonošćetu“ (1 Kor 15, 3-8).
Evanđelje nam donosi dirljive susrete uskrslog Krista s apostolima. Znamo kako je na njih porazno djelovala smrt Kristova na križu. Bili su žalosni, razočarani, tjeskobni. Bili su šokirani, puni straha i sumnje …
I sad raspeti Isus dolazi živ među njih, ukazuje im se i omogućuje im da ga vide, da je on to, onaj isti koji je s njima bio tri godine. Gledali su ga svojim očima, slušali ga, divili mu se kako je činio čudesna djela. On je opet živ. Apostoli ne mogu doći k sebi. Ne snalaze se. Isus im kaže: "Mir vama!“ Evanđelist Luka veli: "Oni izbezumljeni i puni straha. Povjerovaše da gledaju duha“. A Isus im reče: - Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam“ (Lk 24, 36-39).
Apostoli doživljavaju preokret. Počinju shvaćati ono što im je Isus govorio dok je bio s njima. Postaje im jasno da se trebalo sve ispuniti o Isusu što je bilo napisano u Pismima. Luka veli: "Tada im otvori pamet da razumiju Pisma… da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih i da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i opraštanje grijeha svim narodima…“ (Lk 24, 45-47). Apostoli otada neustrašivo, otvoreno i hrabro svjedoče da je raspeti Isus Krist uskrsnuo i da živi.
Kršćanstvo je nezamislivo bez uskrsloga Krista. "Uskrsnuli je središte, žarište kršćanstva, žarište našeg života u Bogu, izvor žive vode što struji iz vječnosti, iz onostranosti, iza granica groba i smrti u dušu i bića krštenika, jamči mu sudioništvo u Božjem životu i budućnosti s Bogom. Na jedan božanski način, uskrsli je naš prijatelj, svačiji suvremenik. Stara Crkva je to tako divno izrazila liturgijom krštenja u uskrsnoj noći. Krštenik što je izronio iz krsne vode i zaplivao rijekom Božjeg života, označuje i osigurava što će biti jednoga dana: «Iz prostora smrti i groba prijeći će u novi besmrtni život s uskrslim Gospodinom“.
Uskrsnuće je kamen temeljac naše vjere i nade. Uskrsli je Krist naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće. On sam je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život! Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nikada umrijeti“ (Iv 11, 25-26). Biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Isus Krist koga su ljudi razapeli, uskrsnuo od mrtvih, živjeti iz te vjere u nadi da će On i nas uskrsnuti za život vječni.
Sveti Pavao naglašava kako smo krštenjem sjedinjeni s Kristom. "Zar ne znate da smo svi, koji smo kršteni u Kristu Isusu, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih slavom Očevom, i mi živjeli novim životom.“
Koliko smo svjesni toga i kako Uskrsnuli živi u nama i mi u njemu? To je pitanje koje nam se uvijek iznova postavlja. Svatko od nas bi trebao dati odgovor. A najbolji odgovor dati ćemo svojim životom.
Svakogodišnje slavlje uskrsnulog otajstva poziv je nama, da u ovoj krizi vremena u kojem živimo malo predahnemo, zastanemo, preispitamo svoj prijeđeni put i razmislimo o tome kako uvijek iznova možemo doživjeti i proslaviti Uskrs. Slaviti Uskrsnuće ne znači samo slaviti davnu prošlost ili obnavljati i dozivati u svijest spomen na minule velike dane slave i radosti. Slaviti uskrsnuće znači ponajprije zaviriti malo dublje u svoju dušu (u sebe) i pogledati koliko živimo ozbiljno životom vjere. Vjera je čin našega povjerenja i potpunog predanja Bogu. Vjerovati Bogu znači biti mu uvijek otvoren, poslušan, iskren. U njega se uvijek pouzdavati i biti spreman na sve što on od nas traži. To znači biti stalno svjestan Božje nazočnosti u uskrslom Isusu, koji trajno živi u svojoj Crkvi. Slaviti uskrsnuće znači sve što imamo i što posjedujemo, čitav svoj život povjeriti Kristu. Dopustiti njegovu Duhu da nas toliko i tako prožme, da uđe u svaku poru našega bića, da on u nama izvodi svoja divna djela ljubavi, radosti mira, spasenja…
Svake godine, tako i ove, Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i mir. Radujmo se, ali istinski. Uskrsli je među nama i u nama.
Radujmo se unatoč tome što nas salijeću patnje, nezgode, boli i razni životni križevi. Sve to ima svoj puni smisao, jer samo "po muci i križu“ ide se sigurno u susret k slavi uskrsnuća. To nam poručuje Uskrsnuli.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Stjepan Rožanković, župnik
Gospodin je uskrsnuo! On je živ i danas među nama... Nudi nam svoj mir i poziva nas da budemo radosni. Zar to nije najradosnija vijest, koja odzvanja već toliko stoljeća. Odzvanja i jasno nam govori: i mi ćemo jednom leći u grob, ali grob nas neće moći zadržati kao što nije mogao ni Krista. Doći će dan kad će nas naš Spasitelj uskrsnuti. No, ogranićeni razum ostaje nijem pred tolikom tajnom. Kao da nije u stanju shvatiti tu čudnu istinu... No, to je tako i nikako drugačije. "Dogodilo se ono što nije nikome nikada uspjelo: Jedan, Jedinstveni, Jedinorođeni od vječnoga Oca, Isus Krist koji uništava smrt i vraća život vječni." Toga je trenutka povijest krenula sretnim tokom. Smrt je pobijeđena. Našao se Jedinorođeni od Oca, koji je obasjao blistavim svjetlom pomrčinu ljudskog postojanja. Našao se On, Jedini, koji je donio jedinu pravu radosnu vijest: Smrt je pobijeđena. Život traje bez svršetka.
Na ovaj naš najveći blagdan znamo da smo nešto više nego samo ljudi. Uvjereni smo da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, križevi svakodnevni i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao. I neizmjernu vrijednost.
Činjenica da je Isus uskrsnuo od mrtvih, bila je i ostala temelj naŠeg vjerovanja. Zbog toga je neuništiva naša vjera, zato što je neuništiv naš uskrsni Krist. Dovoljno je otvoriti Sveto Pismo Novoga zavjeta, pa se uvjeriti da nema jednoglasnijeg svjedočanstva od toga. Vrhunac svih spisa uvijek je isti: "Bog uskrisi svoga Sina od mrtvih“ (1 Sol 1, 10) i apostoli su "vidjeli Gospodina“ (Iv 20,25).
Može se s pravom reći da naša vjera stoji i pada s uskrsnućem. O tome je pisao sv. Pavao Korinćanima, kada je čuo da su neki tvrdili da nema uskrsnuća od mrtvih: "Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera… bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima“ (1 Kor 15,14,17). Bez uskrsnuća – nastavlja Pavao - mi apostoli smo lašci, a vi ste kukavno prevareni. Jer, "ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi“ (1 Kor 15, 19).
Jasno je to kao podnevno sunce, da bi bez Kristova uskrnuća, a isto tako i našeg, vjera bila uzaludna, suvišna. Upravo od sv. Pavla posjedujemo najstarije svjedočanstvo o uskrnuću. On naglašava da je to svjedočanstvo primio predajom. "Predao sam vam najprije ono što sam primio, da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno s Pismom, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom dvanaestorici. Zatim se ukazao braći, kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli. Potom se ukazao svim apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonošćetu“ (1 Kor 15, 3-8).
Evanđelje nam donosi dirljive susrete uskrslog Krista s apostolima. Znamo kako je na njih porazno djelovala smrt Kristova na križu. Bili su žalosni, razočarani, tjeskobni. Bili su šokirani, puni straha i sumnje …
I sad raspeti Isus dolazi živ među njih, ukazuje im se i omogućuje im da ga vide, da je on to, onaj isti koji je s njima bio tri godine. Gledali su ga svojim očima, slušali ga, divili mu se kako je činio čudesna djela. On je opet živ. Apostoli ne mogu doći k sebi. Ne snalaze se. Isus im kaže: "Mir vama!“ Evanđelist Luka veli: "Oni izbezumljeni i puni straha. Povjerovaše da gledaju duha“. A Isus im reče: - Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam“ (Lk 24, 36-39).
Apostoli doživljavaju preokret. Počinju shvaćati ono što im je Isus govorio dok je bio s njima. Postaje im jasno da se trebalo sve ispuniti o Isusu što je bilo napisano u Pismima. Luka veli: "Tada im otvori pamet da razumiju Pisma… da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih i da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i opraštanje grijeha svim narodima…“ (Lk 24, 45-47). Apostoli otada neustrašivo, otvoreno i hrabro svjedoče da je raspeti Isus Krist uskrsnuo i da živi.
Kršćanstvo je nezamislivo bez uskrsloga Krista. "Uskrsnuli je središte, žarište kršćanstva, žarište našeg života u Bogu, izvor žive vode što struji iz vječnosti, iz onostranosti, iza granica groba i smrti u dušu i bića krštenika, jamči mu sudioništvo u Božjem životu i budućnosti s Bogom. Na jedan božanski način, uskrsli je naš prijatelj, svačiji suvremenik. Stara Crkva je to tako divno izrazila liturgijom krštenja u uskrsnoj noći. Krštenik što je izronio iz krsne vode i zaplivao rijekom Božjeg života, označuje i osigurava što će biti jednoga dana: «Iz prostora smrti i groba prijeći će u novi besmrtni život s uskrslim Gospodinom“.
Uskrsnuće je kamen temeljac naše vjere i nade. Uskrsli je Krist naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće. On sam je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život! Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nikada umrijeti“ (Iv 11, 25-26). Biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Isus Krist koga su ljudi razapeli, uskrsnuo od mrtvih, živjeti iz te vjere u nadi da će On i nas uskrsnuti za život vječni.
Sveti Pavao naglašava kako smo krštenjem sjedinjeni s Kristom. "Zar ne znate da smo svi, koji smo kršteni u Kristu Isusu, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih slavom Očevom, i mi živjeli novim životom.“
Koliko smo svjesni toga i kako Uskrsnuli živi u nama i mi u njemu? To je pitanje koje nam se uvijek iznova postavlja. Svatko od nas bi trebao dati odgovor. A najbolji odgovor dati ćemo svojim životom.
Svakogodišnje slavlje uskrsnulog otajstva poziv je nama, da u ovoj krizi vremena u kojem živimo malo predahnemo, zastanemo, preispitamo svoj prijeđeni put i razmislimo o tome kako uvijek iznova možemo doživjeti i proslaviti Uskrs. Slaviti Uskrsnuće ne znači samo slaviti davnu prošlost ili obnavljati i dozivati u svijest spomen na minule velike dane slave i radosti. Slaviti uskrsnuće znači ponajprije zaviriti malo dublje u svoju dušu (u sebe) i pogledati koliko živimo ozbiljno životom vjere. Vjera je čin našega povjerenja i potpunog predanja Bogu. Vjerovati Bogu znači biti mu uvijek otvoren, poslušan, iskren. U njega se uvijek pouzdavati i biti spreman na sve što on od nas traži. To znači biti stalno svjestan Božje nazočnosti u uskrslom Isusu, koji trajno živi u svojoj Crkvi. Slaviti uskrsnuće znači sve što imamo i što posjedujemo, čitav svoj život povjeriti Kristu. Dopustiti njegovu Duhu da nas toliko i tako prožme, da uđe u svaku poru našega bića, da on u nama izvodi svoja divna djela ljubavi, radosti mira, spasenja…
Svake godine, tako i ove, Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i mir. Radujmo se, ali istinski. Uskrsli je među nama i u nama.
Radujmo se unatoč tome što nas salijeću patnje, nezgode, boli i razni životni križevi. Sve to ima svoj puni smisao, jer samo "po muci i križu“ ide se sigurno u susret k slavi uskrsnuća. To nam poručuje Uskrsnuli.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Stjepan Rožanković, župnik
Zadnje objavljeno
Plemenita općina turopoljska slavi 800. obljetnicu: Najavljen "Veliki zbornik turopoljskog plemstva" i povratak u Stari grad Lukavec
Snijeg, utrka i božićna čarolija: Utrka Božićni Tilčekov put oduševila natjecatelje i publiku
