Veliko srce mlade Jaskanke

Mihaela Čeh i Zdenko Vuković Cena jaskanski su volonteri koji su protekle dane lipnja proveli u Slavoniji pomažući žrtvama velikih poplava. Gradsko društvo Crvenog križa Jastrebarsko u Županju je 1. lipnja poslalo ovo dvoje volontera u prvoj smjeni pomoći koja je trajala do 4. lipnja.

Za to vrijeme volonteri su bili zaduženi za prihvat robe i dokumentacije, sortiranje i pakovanje te su u izmještajnim centrima bili i podrška. Morali su biti spremni i na uvjete na terenu, spavanje u vrećama i boravak u šatoru. Ovaj human i požrtvovan posao jaskanski su volonteri zdušno prihvatili. Zdenko Vuković vratio se u Jasku 4. lipnja odradivši svoju smjenu, a mlada volonterka Mihaela Čeh ravnateljicu GDCK-a Jastrebarsko zamolila je da u Županji ostane i duže.


(Foto: Z. Vuković Cena, GDCK Jastrebarsko)

15 dana u Slavoniji

- Mihaela me nazvala dan prije planiranog povratka i pitala može li ona još ostati jer želi još pomagati. Tako je ostala i u toj drugoj i trećoj smjeni, te je ukupno 15 dana boravila u Županji pomažući štogod je trebalo – rekla je Dunja Vlašić, ravnateljica GDCK-a.

Mlada Jaskanka od prvog se dana prikupljanja pomoći za poplavljena područja uključila u akciju Crvenog križa. Kako ističe ravnateljica Vlašić, Mihaela se odmah pokazala kao odlična organizatorica, ali prije svega iskrena i svima draga osoba.

- Ona je cura od djela i rada. Nakon povratka iz Županje prvo što je rekla je da bi opet htjela ići i pomoći – kaže Vlašić.


(Foto: Mihaela Čeh/ GDCK Jastrebarsko)

S terena se Mihaela vratila puna pozitivnih dojmova, a posebno ističe dobrotu, ljubaznost i skromnost ljudi kojima je došla pomoći. I ono malo što imaju, što im je ostalo, rado bi podijelili s drugima.

- Jednostavnost i skromnost tih ljudi me osvojila. To su ljudi koji nikada nisu imali bogatstvo, koji su imali baš onoliko koliko im treba, a sada su izgubili sve. Ali i sada bi dali ono malo što im je preostalo kako bi pomogli drugome. Bilo je i slučajeva da bi ljudi dali zadnji par cipela, zadnju toplu deku, a oni koji ni to nemaju, dali bi svoje ruke i svoje srce za pomoć drugima – rekla je Mihaela.

Pozitivnošću i vedrinom protiv poplava

Većinu svog boravka u Slavoniji mlada je Jaskanka provela u Drenovcima. Njezini dojmovi o stanovnicima puni su hvale. Pozitivnošću i vedrinom, kaže Mihaela, žrtve poplava uspjevaju se nositi s katastrofom koja ih je zadesila.

- Ljudi iz Drenovaca, široke ruke kao i svi Slavonci, prihvatili su nas kao stare prijatelje. U svojim skromnim kućama ponudili su nam ukoliko bude potrebno topli krevet, tuš i hranu. Iznenadila sam se kako, iako duboko pogođeni nesrećom koja ih je zadesila, svi ti ljudi zapravo zrače pozitivnošću i vedrinom. Uz sve što im se dogodilo, nijedan stanovnik Drenovaca nije zaboravio na šalu i smijeh. Vjerujem da ih je život naučio da je to najbolji način da zaborave sve loše što se dogodilo i skupe snagu za novi početak. Usred ovog nereda koji je voda ostavila za sobom, nije lako ostati pozitivan, ali njima je to uspjelo – ističe Mihaela.

Pomagati u Slavoniji ovoj Jaskanki nije bilo teško. Upravo zbog srdačnosti, topline i jednostavnosti ljudi na koje je naišla. Osim stanovnika, bili su tu i mnogi volonteri iz svih krajeva Hrvatske koji su  bez razmišljanja, nesebično pohitali u pomoć Slavoncima.

- Na dan mog odlaska dobila sam sve što mi je i trebalo za završetak mog putovanja, toplu riječ, riječ zahvale ali i kulenovu seku. Nadam se da ću ostati i dalje u kontaktu s tim ljudima koje sam upoznala. Volonteri s kojima sam provela svoje dane su ljudi koji će također ostaviti lijepu uspomenu na dane provedene u Slavoniji. Ljudi koji su došli iz cijele Hrvatske kako bi pomogli svome narodu u nesreći. To su ljudi koji su se žrtvovali, ostavili svoje obitelji kako bi pomogli drugim potrebitim obiteljima – kaže Mihaela.

Jaskanski volonteri još jednom su pokazali svoje veliko srce, na što je i Gradsko društvo Crvenog križa, kako ističe ravnateljica Vlašić, izrazito ponosno.

Mihaela Čeh s ovog će putovanja, osim kulenove seke koju su joj darovali Slavonci, kako kaže sačuvati lijepa sječanja i tople riječi zahvale.

- Ovo putovanje mi je bilo jedno lijepo iskustvo, na kojemu sam upoznala puno divnih ljudi, od volontera do ljudi koje je zadesila ova nesreća. Strahota koju sam vidjela je stvar za koju se nadam da ću ubrzo zaboraviti, a da ono što ću pamtiti cijeli život bit će ljudi i njihova dobrota – zaključuje jaskanska volonterka.