°C 11

Kad dame idu u lov

11.11.2015.

Nefertum IT

Mlada profesorica povijesti i zemljopisa Maja Slamar iz Repišća, poznata i kao autorica knjige “Limena glazba u okićkom kraju nekad i danas”, osim što voli svoj posao učiteljice u osnovnim školama u Klinča Selu i Pisarovini, a u slobodno vrijeme piše knjige, čita, pleše ima još jedan, rekli bi mnogi, za ženu neobičan hobi. Kad zazvoni zadnje školsko zvono, učiteljica Slamar učionicu zamijeni šumom, na rame stavlja pušku i odlazi u lov.

Maja Slamar je strastvena zaljubljenica u prirodu i lovom se bavi već dugi niz godina. Uvijek vedra, nasmijana, uglađena, svatko bi rekao – prava dama, jedna je od rijetkih pripadnica ljepšeg spola koje se aktivno bave lovom i tako dokazuju da lov nije i ne mora biti samo muški posao.

lovkinja3.jpg

- Ljudi me prvo pitaju: “Pa kak ti uopće nosiš pušku?” A što da kažem? Postoje ti stereotipi, predrasude da žena lovkinja mora biti jaka, nabita kao muško. Ali ne, uopće nije tako. Ima lovkinja koje su i nižeg rasta. Nema tu pravila – priča nam lovkinja Maja Slamar.

Iz obitelji lovaca

Kako je odrasla u lovačkoj obitelji, biti lovkinjom Maji nije ništa neobično. Već od djetinstva išla je na lovište sa svojim ocem. Promatrala ga kako ostavlja hranu i sijeno životinjama, kako priprema hranilišta, odlazila s njim na čeku gdje su zajedno osmatrali divljač. Njenu sestru i nju otac je vodio u prirodu kako bi obiteljsku tradiciju bavljenja lovom prenio na svoje kćeri. Ljubav prema lovu tako se kod Maje postupno razvijala, a odluka da i sama postane lovkinja došla je, kaže, potpuno prirodno.

- Kad sam upisala faks, u to vrijeme su u tatinom lovačkom društvu primali stažiste i priravnike pa me on pitao bi li se htjela uključiti. A meni je to bila neka normalna stepenica koja slijedi u mom životu. Odgoj u lovčevoj obitelji i odlazak u prirodu bili su ključani za tu moju odluku – kaže nam Maja.

lovkinja7.jpg

Od 2006. godine članica je Lovačkog društva Šljuka Lasinja na čijem području se nalaze tri lovišta na kojma Maja aktivno lovi i obavlja sve druge lovačke aktivnosti. Osim na tom području dosad je sudjelovala u skupnim lovovima diljem Hrvatske. Obišla je tako lovišta od Podunavlja, Podravlja, Moslavine, Gorskog Kotara, Pelješaca, otoka Raba, Sv. Grgura, Golog otoka do Varaždina, a sudjelovala je i na međunarodnom lovu u Kotor Varošu u Republici Srpskoj. Posebno joj se dojmio pak lov na jelena lopatara na otoku Cresu, ali i njen domaći kraj i područje Žumberka.

- Podneblje u kojem sam odrasla mi je najprisnije i najbliže, ali više volim brdsko planinska lovišta zbog velikih kompleksa šuma, zbog velikog terena, većeg fonda divljači. Žumberak je takvo područje gdje ima divljih svinja, medvjeda, srna. Na jaskanskom području prevladava sitna divljač, fazan, lisica, zec, a od krupne divljači srnjak – objašnjava Maja.

lovkinja2.jpg

Nadmudrivanje s divljom svinjom


Kako kaže, više je zanima lov na krupnu divljač, a dosad je ulovila fazana, divljeg kunića, srnjaka, jelena lopatara, a nazanimljivije joj je, kaže, nadmudrivanje s divljom svinjom.

- Kad se čeka divlja svinja to su obično kasni večernji ili rani jutarnji sati. Čuješ, paziš, čekaš da ti ona naiđe na remizu, osmatraš i procjenjuješ dob i spol i odlučiš da li budeš odstrijelio ili ne. Dosta je to zahtjevno, a istovremeno zanimljivo jer se nadmudruješ s njom. Divlja svinja je inteligentna i s njom se stvarno treba nadmudrivati. To je divljač koja zahtjeva mudrog i smirenog lovca, a izaziva i određenu vrstu poštovanja – govori lovkinja. 

lovkinja4.jpg

Iako je divlju svinju najteže uloviti, Maja Slamar u svom je prvom službenom lovu imala čak dvostruki odstrel divljih svinja. Tog se događaja radosno prisjeća posebice zabog reakcije njezinog oca lovca koji je istovremeno bio iznenađen i jako ponosan.

- Tata nije vjerovao kada ga je lovnik zvao i to mu rekao. Lovnik je došao do mene i čestitao mi, kako to već ide prema lovačkoj etici. A onda je zvao je tatu i rekao mu: “Gle, kći ti je ustrelila to i to, evo ne lažem dođi i ti”. To su onda bile suze radosnice i ponos jer sam ja njegova kći lovkinja – prisjeća se Maja koja bavljenje lovom uvijek povezuje upravo sa svojim ocem te ističe kako je odlazak u lov za nju puno više od rekreacije.

- Meni to nije samo vrijeme za moje opuštanje već mi je to i vrijeme koje provodim s tatom, što mi je jako bitno jer sam s njim jako povezana. Odlazak na čeku i u lov nam znači naše vrijeme. Nitko drugi nam to ne može uzeti – govori naša lovkinja.

A osim ponosnog oca, s posebnim se poštovanjem prema njoj odnose i kolege lovci. Maja ističe kako se u lovačkim krugovima kreću pravi džentlmeni i kavaliri.
 
- Kolege lovci su izuzetno pažljivi, susretljivi. Kad si jedina žena u lovu prvo tebe pozdravljaju, ako što treba pomoći tu su ti na usluzi, puni poštovanja prema tebi i baš se jako ugodno osjećaš. Od najstarijih lovaca do najmlađih ponašaju se potpuno džentlmenski. Svaka žena bi trebala otići jedamput u lov jer će se doista osjećati kao dama među pravim kavalirima – kaže Maja.  

lovkinja 6.jpg

Damski lov

Promovirati lovstvo među ženskom populacijom zadaća je ženske lovačke udruge “Dama Dama”  (latinski naziv za jelena lopatara,op.a.) koja u Hrvatskoj djeluje od 2005. godine, a od 2009. i Maja Slamar je njena aktivna članica. Udruga okuplja 25 lovkinja koje surađuju sa sličnim lovačkim udrugama s područja zemlje i regije gostujući na skupnim i međunarodnim lovovima gdje promoviraju hrvatska lovišta kao jedinstvena u svijetu. Udruga svake godine organizita i Damski lov, a ove će se godine održati na lovištu kod Požege od 13. do 15. studenog. Bit će to i jubilarni 10. Damski lov koji će posjetiti lovkinje iz cijele Europe.

Iako je za naše podneblje neobično da se žena aktivno bavi lovom, u Hrvatskoj je registrirano oko stotinjak lovkinja. Nekolicina ih je upravo s jaskanskog područja kao i Maja Slamar, koja objašnjava kako su i lovkinje samo žene sa ženskim temama.

- Znaju nam se smijati jer za istim stolom jednog ručka mi pričamo o vrsti municije, o lovačkim čizmama, vrsti lovačke puške, a istovremeno o tome kakve smo si čizmice kupile, koju šminku koristimo i slično. Mi to tako ne shvaćamo dok nam netko drugi ne ispriča, onda skužiš da je to ljudima drugačije – kaže Maja dodajući kako na ženske lovkinje bolje reagiraju muškarci nego žene kojima je to neobičnije. Muškarci su, s druge strane, najprije zadivljeni i zainteresirani, ali su kasnije pomalo uplašeni.

lovkinja1.jpg

- U ponašanju se kod ljudi osjeti određena distanca. U počtku je i bolje prešutiti da sam lovkinja, ali nađem se u sredini kad nekto iz društva zna za to pa to obično i prije mene kažu. U uspostavi nekih dubljih kontakata s osobama zna to biti prepreka, osjeća se određeni strah u pristupu. Ljudi misle da smo mi drugačiji, dok ne shvate da je lov samo jedna vrsta aktivnosti i provođenja slobodnog vremena – objašnjava lovkinja Maja.

O lovu i svemu što on za nju znači Maja Slamar može pričati satima, ali ta svoja iskustva voli dijeliti s onima koje to doista zanima i koji su spremni razumjeti da lov nije isključivo odstrel već sve ostale aktivnosti i zadaće jednog lovca.

- Lov znači boravak u prirodi, hranjenje životinja što ljudi uglavnom zaboravljaju. Treba pripremiti remizu, oranicu gdje se sije poljoprivredna kulturua. Tu spada redovito nošenje sijena, sloli na solišta, kukuruza. Odstrel u slučaju bjesnoće i sličnih stvari, osmatranje divljači, procjena dobi, spola i mnogo više - kaže.

lovkinja 5.jpg

Sve te aktivnosti Maja, kako kaže, nikada ne bi mogla napustiti, a obiteljsku tradiciju željela bi nastaviti prenostiti na nadolazeće generacije.

- Teško je unaprijed reći jer sve ovisi o okolnostima i možda će se s vremenom morati smanjiti moje aktivnosti vezane za lov, ali ne bih nikad mogla potpuno napustiti tu aktivnost. Htjela bih jednog dana ostavit svoje lovačko oružje u nasljedstvo, a to mogu samo ako sam aktivni lovac – zaključuje Maja Slamar.