Božićno-novogodišnji intervju, Marin Branković: 'Zvali su me Jaska'

Protekle dvije godine na kraju jesenske prvenstvene sezone, a uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, Nino Škrabe razgovarao je s predsjednikom i trenerom prve momčadi Nogometnog kluba Jaska, a tu dragu tradiciju rado nastavlja i sada. U omiljenoj bazi Jastrebova, kafiću "Ban" Jaskine maskote Ignaca Jerbića, družili su se nekoliko sati s predsjednikom kluba Marinom Bankovićem i s trenerima seniorske momčadi Mislavom Bradvićem i Viktorom Šimanovićem, a u finišu razgovora pridružio im se i kapetan Jastrebova Josip Cuković. Njihov intervju prenosimo u cijelosti: 

"Marine, najprije srdačne čestitke na dobro obavljenom poslu u proteklih devet mjeseci, a prije svega hvala na hrabrosti i spremnosti da se prihvatiš odgovorne i nezahvalne dužnosti predsjednika najstarijeg jaskanskog sportskog društva. Za razliku od tvojeg prethodnika, komunikativnog Alena Vučine, stječe se dojam da si previše samozatajan i udaljen od očiju javnosti.

MARIN: Hvala na čestitkama i zahvali. Svaki čovjek ima svoj stil i temperament, a ja sam takav kakav jesam. Mislim da je od svega najvažnije da stvari funkcioniraju i da naš stari, voljeni klub diše punim plućima.

Sportska javnost i brojni prijatelji Jaske ipak bi voljeli saznati nešto više o prvom čovjeku modrobijelog kluba...

MARIN: Rođen sam 4. veljače 1977, zrakoplovni sam tehničar, padobranac, a s bratom Zvonimirom vodim obiteljsku tvrtku „Dizalice Banković“, koju je osnovao naš otac Josip. Oženjen sam Ivanom rođenom Tončić, s kojom imam dva sina, Benedikta Bornu (15 godina) i Benjamina Belu (12 godina). Obojica igraju za Jastrebove, a ovdje moram naglasiti da i supruga Ivana jako voli nogomet i Jasku što mi znatno olakšava obavljanje predsjedničke dužnosti.

Kaži nam nešto više i o svojem nogometnom životopisu.

MARIN: Brat moje drage i nezaboravne mame Đurđe bio je velikan jaskanskog nogometa Marijan Bradvić. Kao Marin nećak rano sam postao svjestan da u našoj obitelji postoje dvije nogometne svetinje, Jaska i Dinamo.

Sjećam se da sam jednom prolazio kraj igrališta Jaske gdje je tvoj ujak trenirao skupinu dječaka. Kad me vidio, prišao je ogradi i pokazao prstom na jednoga. "Vidi, ono je Đurđin sin. Mogao bi postati sjajan nogometaš."

MISLAV: Od svih nogometaša koje sam u životu vidio, Marin je po stilu, kretanju i pozitivnoj agresivnosti bio najsličniji tati.

MARIN: Nogometnu karijeru počeo sam u Jaski, još u nižim razredima osnovne škole. Zatim sam u višim razredima bio član Dinamove nogometne škole. Tamo su me trenirali Fahrija Dautbegović i Miroslav Cvenk. Igrao sam stopera. Zanimljivo je da me u Dinamu nisu zvali ni imenom ni prezimenom nego "Jaska". "Jaska, dodaj, daj loptu Jaski, Jaska vrati se..." Moram priznati da mi je to na neki način i godilo... Početkom srednje škole prestao sam igrati nogomet, a nakon nekog vremena uključio sam se u Cvetković. Tamo su me trenirali Zdravko Kordić i Zvonko Ribić. Onda sam se vratio u Jasku, sada već kao zadnji vezni. Trener je tada bio Miljenko Kordić, a igrao sam u društvu niza izvrsnih igrača (Peršin, Belan, Katovčić, Domjančić i mnogi drugi). Zatim je ponovno uslijedila veća pauza, a onda sam zaigrao i za veterane Jaske.

Što je presudilo da se prihvatiš dužnosti Jaskinog predsjednika?

MARIN: Nisam ja u Jasku pao s neba u rebra. Kao što sam već rekao, Jaska je dio obiteljske tradicije, svetinja. Sinovi mi od malih nogu igraju u klubu, a kao član uprave kluba i suradnik Alena Vučine bio sam dobro upoznat sa životom kluba i svim mogućim problemima. Mislio sam da ima pozvanijih od mene da preuzmu vodeću poziciju, ali kad sam vidio da baš i nema spremnih kandidata da sjednu na vruću predsjedničku stolicu, prihvatio sam se toga.

Sada, nakon devet mjeseci obavljanja predsjedničke dužnosti, kakvi su tvoji dojmovi i iskustva?

MARIN: Znao sam da je to odgovoran i nezahvalan posao, ali ipak nisam slutio da je toliko težak i zahtjevan. Međutim, nije mi žao da sam se toga prihvatio. Ogroman je to pogon, s desetak momčadi i s više od 200 registriranih nogometaša. Kad vodite neku firmu, onda vam je malo lakše jer znate kako to funkcionira. Važno je da se pokrijete koliko je pokrivač dug i da ne zapadnete u nenaplative dugove. Naš klub je stabiliziran. Zajedno sa svojim najbližim suradnicima zaključio sam da prije svega moramo voditi brigu o infrastrukturi i mislim da smo u toj namjeri uspjeli.

Jaskina mladež i veterani već godinama djeluju uspješno, ali lice kluba ipak je uvijek prva, seniorska momčadi...

MARIN: To je točno. Mi smo amaterski klub, a prva momčad sastavljena je isključivo od dragovoljaca. To je s jedne strane lakše jer ne morate voditi brigu o njihovim honorarima i premijama, ali s druge strane ovisite o njihovoj dobroj volji i motiviranosti. Na nama je da im osiguramo najbolje moguće uvjete treniranja i igranja, ali sve ostalo ovisi o njima, njihovoj spremnosti, slozi, odgovornosti i ljubavi prema klubu. I baš smo tu na početku ove jesenske sezone posrnuli...

Mislave, što se to zapravo dogodilo početkom jesenske sezone?

MISLAV: Kriza u koju smo zapali početkom sezone nastala je zbog nekih subjektivnih i nekih objektivnih razloga. Naši igrači podcijenili su situaciju, produžili su svoje ljetne praznike i nisu se na vrijeme uključili u pripreme. Zaboravili su da ni u amaterskom nogometu nema onog "lako ćemo". Odmah na početku čekale su nas dvije utakmice u gostima i već u prvoj utakmici ozbiljno se ozlijedio naš vratar Mladen Nežić. Ubrzo se ozlijedio i jedan od naših ključnih igrača, daroviti David Luka Gornik, a Dominik Jurinić Cobra kažnjen je neigranjem do kraja sezone... Trener Damir Katovčić, legenda našeg kluba, mogao je odmah na početku sezone nezadovoljan pristupima igrača dati ostavku, ali on previše voli Jasku da bi je ostavio na cjedilu, čak i kad ima na to puno pravo.

VIKTOR: Mi moramo na ovom mjestu odati puno priznanje Damiru Katovčiću. On je preuzeo momčad kad se nalazila u ponoru Druge lige, izborio plasman u Prvu ligu, a potom tri godine zaredom držao Jasku pri vrhu prvenstvene ljestvice.

MISLAV: Temelji naše dobre igre u posljednjih devet kola svakako su i Ketova zasluga. On je stvarao ovu momčad i uveo u sastav niz mladih igrača koji su sada zablistali punim sjajem. I nakon odlaska s mjesta trenera on nam uvijek stoji na raspolaganju svojim savjetima.

MARIN: Vrata našeg kluba Ketu su širom otvorena pa vjerujemo da će se on nakon zasluženog predaha vratiti među svoje Jastrebove u nekoj funkciji koja će odgovarati njegovom bogatom sportskom iskustvu i ugledu.

Viktore, jedna tvoja rečenica čini mi se ključna za preporod Jastrebova nakon prvih šest kola bez ijednog osvojenog boda...

VIKTOR: Mi, svi igrači, zatvorili smo se nakon katastrofalnog starta u svlačionicu i bez neke velike rasprave zaključili smo: Isključivo smo sami krivi za ovo što se dogodilo i sami ćemo se iz toga izvući. Moram naglasiti da je svlačionica bila jedinstvena i da su svi igrači u tim teškim trenucima skupili glave te iskazali međusobnu solidarnost i apsolutnu odanost klubu.

Onda je i logično da ste u tom trenutku Mislav i ti, kao najiskusniji igrači, kao kapetan i zamjenik kapetana, ali i kao dokazani treneri u mlađim kategorijama, preuzeli odgovornost u vođenju tog preporoda.

MISLAV: I Viktor i ja smo Jaskina djeca, Jastrebovi od rođenja, a klub je stao iza nas i širom nam otvorio vrata prije 6-7 godina i kao ljudima i kao trenerima i kao igračima, u trenucima kad nam je to najviše trebalo. Dogovorili smo se i zajednički preuzeli odgovornost treniranja i vođenja prve momčadi.

VIKTOR: Nema tu neke velike filozofije. Možemo mi biti ljudi različitog temperamenta i životnog stila, ali o nogometu razmišljamo slično i uspješno se dopunjavamo. Najvažnije je da nas naši igrači slijede i da nam vjeruju. O svemu raspravljamo i donosimo zajedničke odluke.

MISLAV: Lijepo je znati da ti netko čuva leđa i da znaš kako se u svakom trenutku možeš osloniti na njega. Viktor je i član uprave, tako da fino povezuje i koordinira sva zbivanja u klubu. Zahvaljujem ovdje na suradnji i drugim članovima našeg stručnog stožera koji su uz nas sjedili na klupi, Alenu Mataušiću, Goranu Obradoviću i Mladenu Šelebaju.

I koja je tajna vašeg uspjeha u posljednjih devet prvenstvenih kola?

VIKTOR: Pojačani treninzi, sloga, zajedništvo, solidarnost, nekoliko značajnih pojačanja...

MISLAV: Sreća je da se naša momčad u odnosu na prošlih nekoliko godina nije mijenjala. Imali smo ozbiljan problem jer smo već u prvom kolu zbog ozljede ostali bez kvalitetnog golmana. Registrirali smo dva slobodna renomirana golmana iz našeg kraja, ali nijedan od njih nije se pojavio na treninzima. Nekoliko kola krpali smo s juniorskim golmanima i jednim našim stoperom velikog srca (hvala Franko Jukić!), ali zbog tog nedostatka ostali smo kraći za nekoliko bodova.

VIKTOR: Kad su pojačani treninzi urodili plodom, vidjelo se da imamo vrlo dobru momčad. Uz već godinama naše najpouzdanije igrače (nenadmašni strijelac Josip Jurinić, nezamjenjivi jurišnik Antonio Smičiklas, do maksimuna razigrani kapetan Josip Cuković, prekaljeni stoper Marko Miljević, nepredvidivi džoker Leon Budna, naša maskota Ignac Jerbić), posebno se istakao naš sjajni Okićanac Tomislav Tandarić, zlata vrijedan polivalentni nogometaš.

MISLAV: Ono što posebno veseli je činjenica da je stasala skupina vrsnih mladih Jastrebova koja je ovih devet posljednjih kola svojim zapaženim nastupima dokazala da ne moramo brinuti za budućnost... Neki od njih postali su pouzdani standardni prvotimci (Tomislav Nad, Karlo Novosel, Gabriel Koluder, Florian Pintarić, Dino Novosel), a drugi neprestano kucaju na vrata prve momčadi (Emerik Obelić, Tomislav Šerić, Borna Bohaček...).

VIKTOR: Uz to treba spomenuti i veliku skupinu naših darovitih juniora i kadeta, od kojih su već mnogi oblačili dres seniorske momčadi (Kristijan Kurpes, Patrik Cipovec, Tin Borovec, Mark Krcivoj, Tomi Kopić, Luka Pustaj, Nikola Huljina, Lovro Bubanović, Antonio Božić). Ukupno je ove jeseni za prvu momčad nastupilo 35 igrača...

Među njima ste i vas dvojica, "evergreen" Mislav i "dobri duh" Viktor...

MISLAV: Naša minutaža je sve manja i manja... Igramo samo ako je to zaista nužno...

VIKTOR: Evo, u posljednjem jesenskom kolu protiv Vrha nismo mogli računati ni na jednog našeg stopera... I tako sam ja morao prisilno stati u zadnju liniju...

U finišu prvenstva dobili ste i tri prvoklasna pojačanja...

MISLAV: Kada kao totalni amaterski, dragovoljački klub, dobijete kao pojačanja takve vrhunske igrače, možete se samo nakloniti i zahvaliti dragom Bogu...

VIKTOR... i Mislavu Bradviću... Mi smo znali da Kruno Všetečka i Ivan Borković nisu baš bili zadovoljni u svojim dotadašnjim klubovima...

MISLAV: Krunoslav Všetečka Šetka, bogomdani centarfor, Jaskino je dijete, u srcu oduvijek beskrajno odan i našem klubu i gradu. Zovem ja njega: "Šele, hoćeš se vrnuti, trebamo te..." Veli on: "Mislav, kad ti zoveš, ja isti čas dolazim, to je moj klub..."

VIKTOR: A, Ivan Borković, kojeg ste vi prozvali "sisačkim jablanom" i "raketom zemlja-zrak", jaskanski, pavlovčanski zet, odgovorno tvrdim možda i najbolji nogometaš od svih koji su proteklog desetljeća obukli modrobijeli dres, prigodom prvog boravka u našem klubu postao nam je iskreni, bliski prijatelj. Tako da je rado i spremno prihvatio naš poziv da nam se opet pridruži... I ne samo to... Kad je vidio da smo ostali bez golmana, nagovorio je svojeg prijatelja, Petrinjca Ivana Perića da stane na gol Jastrebova i pomogne nam ne samo svojim odličnim obranama nego i znalačkim postavljanjem i trajnim bodrenjem naših obrambenih redova.

Što možemo od naših Jastrebova očekivati u proljeće? 

MISLAV: Trebamo nastaviti ritmom i načinom kojim smo odigrali posljednjih devet kola...

VIKTOR: Za to su nužne i dobre zimske pripreme, a možda nam stigne i još poneko pojačanje...

MISLAV: Naravno, ako se želi i može uklopiti u našu složnu dragovoljačku družbu... U svakom slučaju, na nama je da se što bolje pripremimo, a onda ćemo vidjeti... Zbog tog nesretnog i nespretnog starta dosta smo zaostali za vodećima, ali pokušat ćemo uhvatiti priključak...

VIKTOR: Kad bi se zbrajao samo učinak posljednjih devet kola, dijelili bismo drugo mjesto na tablici, sa samo tri boda zaostatka za prvom Pušćom. Ako zadržimo ovaj sastav iduće sezone, krećemo žestoko na osvajanje prvog mjesta.

Ti si nam, Viktore, pripremio i neke zanimljive brojčane podatke...

VIKTOR: Upoznat ću javnost samo s nekim podacima. Šestorica Jastrebova s najvećom minutažom i najviše nastupa protekle jeseni su Tomislav Tandarić, Karlo Novosel, Florian Pintarić, Tomislav Nad, Josip Jurinić i Gabriel Koluder, a trojica najboljih strijelaca su Josip Jurinić, Josip Cuković i Tomislav Nad.

Predsjedniče, želiš li i ti dodati nešto uz ove nogometne teme?

MARIN: Bilo je i skeptika kad smo vođenje prve momčadi povjerili Mislavu i Viktoru pa mi je drago da su oni opravdali naše povjerenje. Kad su već spomenuli zimske pripreme, mi ćemo se kao uprava pobrinuti da one proteknu na najbolji mogući način, uz optimalne uvjete, a bit će nam drago ako našim Jastrebovima uspijemo priuštiti i koji dan minipriprema na našem omiljenom Japetiću. Ne obećavam ništa, ali pokušat ćemo...

Ovo je prilika da nešto kažemo i o djelovanju naših ostalih nogometnih sastava, pogona mladeži i veterana... 

MARIN: Na njih smo kao klub naročito ponosni... Sve naše momčadi u svim kategorijama natjecanja mladeži postižu zapažene rezultate. Posebno ističem naše pionire koji ukupno zauzimaju prvo mjesto u svojem natjecateljskom rangu. Ovo je prilika da zahvalim njihovim trenerima, ali i roditeljima koji omogućuju i prate rad svoje djece i našeg kluba. I veterani su već godinama naša perjanica, a i ove godine ostvarili su plasman u finale županijskog natjecanja. Oni su duša i savjest kluba i bez njih je naše postojanje nezamislivo.

Molim te da naše čitatelje sada upoznaš s nastojanjem uprave na poboljšanju klupske infrastrukture...

MARIN: Taj naš rad manje je poznat sportskoj javnosti i našim navijačima pa mi je drago da mogu nešto reći i o tim važnim rezultatima i našim nastojanjima da nogometaši Jaske imaju prihvatljive uvjete za svoj rad i napredak. Velika nam je briga i gorući problem stanje glavnog terena koji nije onakav kakav dolikuje renomeu našeg kluba. Uložili smo sredstva u nabavu novog busenja, ali potrebna je nova drenaža koja bi nas stajala od 100 do 150 tisuća kuna. Tu svotu mi sada nemamo.

Kako stojimo s pomoćnim terenom, poligonom za trening i svlačionicama?

MARIN: Pomoćni teren spreman je za odigravanje službenih utakmica, a opremit ćemo ga i sa svom nužnom opremom, kućicama i klupama za igrače. Uredit ćemo treću i četvrtu svlačionicu. Stiže na proljeće umjetna trava i viseće lopte na poligon za trening, a nadogradit ćemo i tunel od svlačionica do igrališta. Velika nam je želja pokrivanje cijelog pomoćnog igrališta umjetnom travom, ali to ne možemo ostvariti bez potpore šire društvene i sportske zajednice. Moramo ponovno osposobiti i razglas na igralištu. Što se tiče informiranja, drago mi je da uz Facebook sada imamo i klupsku web stranicu. Planiramo i nakon završetka proljetne sezone skromno, ali svečano u našem "gnijezdu", na našoj Centrali, proslaviti 95. rođendan našeg kluba.

Predsjedniče, čemu se možemo nadati kad se, ako Bog da, vidimo za godinu dana?

MARIN: Nisam čovjek koji olako daje obećanja. Kao realist mogu samo reći da ćemo dati sve od sebe, a ostvarit ćemo ono što će biti moguće ostvariti.

Koliko si zadovoljan davanjem Grada, sportske zajednice, sponzora i donatora?

MARIN: Živimo u teškim vremenima i dobivamo ono što je moguće iako svakako težimo da bude bolje. Ipak smo mi ugledni starac od 95 godina pa smo svojevrsni "brend" grada i važan dio njegovog "imidža". Što se sponzora i donatora tiče, ima ih, pa im i ovim putem zahvaljujem. I na tom polju se susrećemo s problemima i poteškoćama.

Tvoja božićna poruka...

MARIN: Od srca zahvaljujem na podršci i suradnji svim našim navijačima, prijateljima i sponzorima. Naročitu zahvalu upućujem mojim najbližim suradnicima u klubu: tajniku Danijelu Slaviću, sadašanjem potpredsjedniku Mariju Gojšiću i bivšem potpredsjedniku Goranu Navoju, članovima Upravnog odbora Mariju Mesiću i Viktoru Šimanoviću, članovima Nadzornog odbora Tomislavu Božiću, Petru Bubanoviću i Krunoslavu Bartakoviću. Zahvaljujem na trudu i trenerima svih naših momčadi kao i svim našim igračima, prstićima, limačima, pionirima, kadetima, juniorima, seniorima i veteranima. Velika hvala našem oružaru Željku Idžakoviću, domaru Vladi Priselcu i domaćici Božici Puškar, našoj vrijednoj redarskoj službi na čelu s legendarnim Mihajlom Batom Krenekom, našim vjernim navijačima na čelu sa Stjepanom Bedićem i Josipom Gugecom te svim legendama našeg kluba koje budno i savjesno bdiju nad našim radom. Naročita hvala i našem dragom novinaru, glasnogovorniku i zapisničaru Tomislavu Tadiću koji već godinama vjerno prati naš rad i upoznaje javnost s našim djelovanjem. Hvala na suradnji i našem Gradu, Sportskoj zajednici i Nogometnom središtu Jastrebarsko. Želim sve najbolje i svim stanovnicima našeg grada i cijelog jaskanskog kraja, svim našim sportskim suparnicima i svim nogometnim djelatnicima. Sretan Božić svim mojim Jastrebovima i svim ljudima dobre volje!

Upravo nam se pridružio i kapetan seniorske momčadi, Josip Cuković Cuki. Vođo palube, ne sjećam se da sam te ikada vidio ovako razigranog, rastrčanog i efikasnog na svim dijelovima igrališta. U čemu je tajna?

JOSIP: Istina je da nikad nisam bio ovako sretan na nogometnom terenu kao ovih posljednjih devet jesenskih utakmica. Nema tu neke prevelike tajne.... Bavim se mojim omiljenim sportom, igram s kapetanskom trakom oko ruke u mojem najdražem klubu, a na igralištu sam okružen suigračima, koji su svi odreda moji prijatelji.

Dragi moji Jastrebovi, dragi Marine, Mislave, Viktore i Josipe, hvala vam na razgovoru. Sretan vam Božić i Nova godina 2020!

MARIN, MISLAV, VIKTOR I JOSIP: Hvala vama što nas uvijek podržavate, pratite, bodrite i motivirate, i u dobru i u zlu! Sretan Božić!".