INTERVJU S PREDSJEDNIKOM I TRENERIMA NK JASKA: Jastrebovi pobijedili NK koronu

Tradicionalni božićni intervju s predsjednikom i trenerima Nogometnog kluba Jaska održan je ove godine u neobičnim, nesvakidašnjim okolnostima, uvjetovanima pandemijom i epidemiološkim propisima. Prije godinu dana razgovarali smo u omiljenoj bazi Jastrebova, u ugodnom ambijentu kafića "Ban" Ignaca Jerbića. 

Sada su me moji ljubazni domaćini, predsjednik Jaske Marin Banković te treneri seniorske momčadi Mislav Bradvić i Viktor Šimanović, dočekali na otvorenom prostoru, u samom gnijezdu Jastrebova, na proslavljenoj Centrali, koja se od ove godine diči imenom Marijana Bradvića, najboljeg jaskanskog nogometaša svih vremena. Razgovarali smo hodajući i usput sam se na licu mjesta, na svakom koraku, mogao uvjeriti u bogate plodove uspješnog rada predsjednika, uprave, trenera, igrača, prijatelja i svih članova našeg najstarijeg i najbrojnijeg sportskog društva.

Predsjedniče, koliko je ova virusna, pandemijska godina utjecala na rad našeg kluba?

MARIN: Utjecala je prije svega na natjecateljski dio, posebno u proljetnom dijelu prvenstva koji uopće nije dovršen. Jesenski dio smo nekako ipak priveli kraju (odgodili smo samo jedan dvoboj), iako smo neke utakmice morali igrati bez gledatelja, a igrati bez publike i navijača nije normalno. To je isto kao da vi kazališni ljudi igrate predstave bez gledatelja. Moram naglasiti da su sve naše momčadi, njih dvanaest, od minića do veterana, redovito trenirale i igrale. Moram im zbog toga sada odati priznanje i zahvalnost. Tu su s nama treneri seniora pa posebno zahvaljujem njima i igračima naše prve momčadi. Izražavam svoje puno zadovoljstvo i hvalu zbog njihovog svesrdnog zalaganja, volje, žara i truda kojim su protekle godine časno branili boje našeg kluba.

Vidim ovdje naše trenere u lijepim novim jaknama?

MARIN: Uspjeli smo opremiti naše trenere novim jaknama, a nogometaše torbama i jaknama. Zahvaljujući razumijevanju naše Sportske zajednice na čelu s Domagojem Šlatom igrači seniorske momčadi dobili su i nove kopačke. Naglašavam da su naši nogometaši čisti amateri, dragovoljci, pa je barem pristojna oprema ono najmanje što im možemo priuštiti.

Kad se malo ogledam po ovoj našoj dragoj Centrali, na svakom koraku vidim neke novitete. Ovo je trenutak da upoznaš i našu javnost s rezultatima vašeg vrijednog rada.

MARIN: Istina, kad se sada osvrnem na naš rad u protekloj godini, dušu mi ispunjava zadovoljstvo iako mislim da uvijek možemo i bolje i više. Ova pandemija nije nimalo poremetila ostvarenje većine naših planova. Kao što vidite, dovršili smo poligon za treninge, sagradili tunel, sanirali oba terena, dobili licenciju za odigravanje utakmica na pomoćnom igralištu, uredili kućice na glavnom igralištu i postavili kućice na pomoćnom. Uredili smo naše terase, postavili 500 kvadrata asfalta do tunela, digli ceradu i obojili ogradu. U suradnji s našim susjedima, teniskim klubom, zatvorili smo pomoćni teren mrežom, a zajedno s njima uredit ćemo iza svlačionica i prikladno skladište.

Ono što posebno imponira nama prolaznicima je činjenica da Centrala uvijek djeluje poput košnice i da u svim radovima koje si nabrojao, sudjeluju članovi našeg kluba.

MARIN: Baš tako... Sve ovo što vidite i što smo ostvarili, plod je rada svih nas u klubu, uprave, trenera, igrača, veterana, roditelja malih nogometaša i prijatelja našeg kluba. Svi su oni nesebično uložili sate i sate dobrovoljnog rada pa sam na to naročito ponosan. Ovo je prilika da zahvalim i svim našim sponzorima i donatorima bez čijeg doprinosa sigurno ne bismo uspjeli ostvariti sve ove ciljeve.

Marine, ako sada na kraju godine podvučeš crtu pod sve ono što je uprava pod tvojim vodstvom ostvarila, kakva je bilanca, odnosno kakva je financijska situacija u klubu?

MARIN: Kao što sam vam rekao i prije godinu dana, kao poduzetnik i gospodarstvenik ne želim ni u svojoj tvrtki pa tako ni u našem klubu nikom ostati ništa dužan. Nema lažnih obećanja i nema dugova. Pokrivamo se onoliko koliko nam je pokrivač dug pa smo i sada na pozitivnoj nuli.

Kad već govorimo o infrastrukturi, o uređenju igrališta i klupskih prostorija, koji su vam neposredni planovi i želje u neposrednoj budućnosti?

MARIN: U suradnji s našom Sportskom zajednicom već uređujemo svlačonice 3 i 4. Od Hrvatskog nogometnog saveza, Sportske zajednice Grada Jastrebarskog i Nogometnog središta Jastrebarsko dobili smo podršku za pokrivanje glavnog terena umjetnom travom, a iz gradskog proračuna dobit ćemo sredstva za ostvarenje tog značajnog pothvata. Moram ovdje istaknuti zalaganje i neposrednu pomoć Nenada Strizrepa, negdašnjeg predsjednika kluba (pod njegovim vodstvom Jastrebovi su 2011. osvojili svoju posljednju šampionsku titulu, op. N. Š.), koji se svesrdno zalaže u realizaciji svih naših želja i planova. U planu nam je i uređenje našeg klupskog kafića, čiji rad bi nam sigurno omogućio dodatna financijska sredstva za naše djelovanje.

Prije nego pitanja usmjerim prema našem trenerskom tandemu, zanima me i tvoja ocjena natjecateljskih rezultata naših momčadi u prošloj godini?

MARIN: Izuzetno sam zadovoljan rezultatima svih naših dvanaest momčadi, njihovim zalaganjem, rezultatima i plasmanom na tablici. Naši seniori, koji su na neki način ogledalo kluba, bore se za vrh tablice, a osvojili su i Kup našeg Nogometnog središta. Njihov odnos prema treninzima i zalaganje na utakmicama je na najvećoj mogućoj razini. Naš cilj je svakako plasman u viši rang natjecanja i mi ćemo to prije ili kasnije ostvariti, ali pritom moramo imati strpljenja. Veterani su stalno u borbi za sam vrh ne samo svoje lige nego i županijskog sustava natjecanja. Mlađi uzrasti su redom izvrsni. Naše pionirske momčadi trebale su početkom ove sezone kao ukupni prvaci lige zaigrati u višem rangu natjecanja, ali su zbog ovih pandemijskih nevolja u tome spriječeni i to mi je posebno žao. Htio bih istaknuti još jednu stvar. Ako naši mladi igrači dobiju priliku da zaigraju u nekom klubu višeg ranga natjecanja, pritom uvijek imaju našu podršku. Mi smo ponosni, ako oni uspiju jer je to i naš uspjeh, a ako se požele vratiti, oni i njihovi roditelji znaju da su im naša vrata uvijek otvorena. Zbog toga nas oni svi trajno bodre te uvijek ostaju Jastrebovi i kad igraju u nekim drugim klubovima.

Viktore, ti si jedan od trenera naše prve momčadi, ali i član Uprave, koji budnim okom prati rad kompletnog Jaskinog igračkog pogona i svih trenera…

VIKTOR: U našem klubu djeluje trenutno više od 200 registiranih nogometaša i 14 trenera, redom dokazanih ili perspektivnih stručnjaka. S ponosom ističem da je klub orijentiran isključivo na djecu i mladež našeg grada i cijelog jaskanskog kraja pa i u prvoj momčadi igraju samo nogometaši koji su žitelji grada Jastrebarskog ili jaskanskog kraja. Mi koji vodimo prvu momčad, budnim okom pratimo sve naše mlađe uzraste pa mogu ovom prilikom odgovorno izjaviti da će svaki naš daroviti dječak prije ili kasnije dobiti priliku da zaigra u prvom sastavu. Ako se osvrnemo i na ovu, proteklu godinu, sa zadovoljstvom možemo ustvrditi da je u našoj seniorskoj momčadi zaigrao zaista velik broj nogometaša koji su stasali u našem podmlatku, a neki od njih postali su i standardni prvotimci. Mi u svim uzrasnim kategorijama imamo izvrsne trenere, od kojih su mnogi naši bivši igrači. Nastojimo i naše aktivne istaknute igrače usmjeriti prema trenerskom pozivu. Osim Mislava i mene već je u naš trenerski pogon uključen "zdihovački Jastreb" Josip Jurinić (prestao je nažalost s aktivnim igranjem), a sada će tim putem krenuti i školovati se za trenere i dvojica naših vrhunskih prvotimaca, Krunoslav Všetečka i Ivan Borković. Na taj način postižemo da na svim klupskim razinama imamo dokazane Jastrebove, dakle ljude koji vole svoj klub i koji su postali njegovi zaštitni znakovi.

Mislave, tvoja trenerska ocjena seniorske momčadi u prošloj kalendarskoj godini...

MISLAV: Ako se osvrnem na prošlu godinu i na naše rezultate, moram izraziti svoje zadovoljstvo. Nije nam bilo lako jer smo morali prekinuti proljetnu polusezonu, u koju smo ušli punim gasom nakon izvrsnih priprema, a baš smo to proljeće zamislili kao glavnu predigru za sezonu 2020/21. i za uigravanje svih naših trenerskih i igračkih zamisli. No, dobro, naši igrači su punim srcem ušli u pripreme za jesenski dio i ovo je prilika da im na tome zahvalim. Uopće, njihov odnos prema treninzima bio je cijele ove jeseni primjeran što se vidi i po njihovoj igri, ali i po fizičkoj pripremljenosti. O tome svjedoči i vrlo mali broj ozljeda naših nogometaša u ovoj polusezoni. Ne zaboravimo da su naši igrači ove jeseni odigrali čak dvadeset službenih utakmica. Konačno, i s rezultatima možemo biti zadovoljni. Već smo u pripremnim utakmicama i u Kupu pokazali da ravnopravno možemo igrati s momčadima iz višeg ranga. Osvojili smo, hvala Bogu, i Kup našeg Nogometnog središta, a i u ligaškom natjecanju držimo se blizu vrha tablice. Ako usporedimo naš sadašnji plasman i bodovnu zalihu s onim rezultatom od prije godinu dana, napredak je zaista očit.

I vas trenere i naše igrače, a i sve navijače, jako je razveselilo osvajanje Kupa Nogometnog središta Jastrebarsko.

VIKTOR: Baš nas je jako razveselilo jer smo to učinili na impresivan način, vrlo uvjerljivo, visokim pobjedama. Veseli nas jer je to prvi trofej koji su naši seniori osvojili nakon četiri godine, a i prvi seniorski trenerski trofej nas dvojice što je zaista dodatan razlog za slavlje.

Kako ocjenjujete ligaški plasman na kraju jeseni?

MISLAV: U ligi smo zabilježili jedanaest uvjerljivih pobjeda, jedan remi na vrućem gostujućem terenu i četiri poraza. To nam je s jednom utakmicom manje donijelo četvrto mjesto. Momčadi ispred nas nisu nam previše odmakle pa vjerujem da smo na proljeće i dalje u igri za sam vrh. Naravno da smo mi priželjkivali još bolji plasman na kraju jeseni, ali ako se sada u miru osvrnem na proteklu sezonu, onda našim igračima ne mogu ništa zamjeriti. Kod ova četiri poraza, jednom nismo imali sreće (primljen zgoditak u posljednjim sekundama protiv sada vodećeg Zrinskog), jednom smo nadigrani (protiv Rakitja), jednom smo izgubili zbog nekih vrlo čudnih okolnosti (protiv Pušće), a samo jednom smo zbilja totalno podbacili (protiv Jamnice). Ako se pak prisjetim onih jedanaest pobjeda, ostvarenih nakon zaista izvrsnih igara, onda moram biti ipak i zadovoljan pa i sretan ovim jesenskim dijelom. Ne treba zaboraviti da u našoj ligi ima mnogo dobrih momčadi, a posebno je teško igrati u gostima, gdje smo mi u većini utakmica dominirali i na kraju pobjeđivali.

Iako je u nogometnoj povijesti bilo više slučajeva gdje su momčadi vodili dvojica pa i trojica trenera, ipak je to relativno rijetko. Kakva su vaša iskustva nakon više od godinu dana suradnje?

VIKTOR: Iskreno, više nego dobra. Naši pogledi na nogomet su slični i fino se dopunjujemo. Različiti smo po temperamentu što je možda i dobro, a lijepo je znati da se uvijek možeš osloniti na kolegu i prijatelja jer dvojica uvijek bolje i više vide nego jedan. Kroz razgovor, a posebno kroz treninge, dolazimo do najboljih rješenja, a imamo dovoljno iskustva da na licu mjesta, za vrijeme utakmice, uočimo možebitne probleme i poduzmemo najbolja moguća taktička rješenja.

Naši su igrači totalni amateri, pravi nogometni dragovoljci. Vidljivo je i na terenu i izvan njega da su prava klapa i da su maksimalno motivirani. Kako uspijevate održati tu motiviranost među njima?

MISLAV: I Viktor i ja smo Jastrebovi od glave do pete i zbilja nam je jako stalo do našeg kluba. Vjerujem da i naši igrači to osjećaju. Oni nogomet igraju isključivo iz ljubavi prema voljenom sportu, našem klubu, gradu i kraju. Znaju da je Jaska njihov klub, njihova obitelj, koja ih nikada neće ostaviti na cjedilu ni kao ljude ni kao igrače. Među klubom i igračima vlada čisti odnos, bez lažnih i neispunjenih obećanja, što je u prošlosti ponekad donosilo i nevolje, kako klubu tako i igračima.

VIKTOR: Imamo sada zbilja "dugu klupu", sjajan kadar od gotovo tridesetak nogometaša, idealan spoj iskustva i mladosti. Kako bi svi oni dobili priliku za igru, Mislav i ja smo odlučili prekinuti našu igračku karijeru. Nije nam uopće žao jer su svi, baš svi naši igrači, maksimalno iskoristili svoje prilike i dali svoj doprinos našim rezultatima i uspjesima. I ne samo to, svi se oni rado odazivaju i na klupske radne akcije, što dokazuje da je ovo zaista njihov klub i njihova obitelj. Naš cilj je viša liga, ali još važnije nam je zadovoljstvo ovih naših igrača koji s ponosom brane naše drevne modrobijele boje s jastrebom na prsima. Uspjeli smo ostvariti slogu, zajedništvo i jedinstvo, idealni spoj iskustva i mladosti.

Posvetimo se sad malo tim našim glavnim glumcima. Ove jeseni za našu prvu momčad nastupilo je čak 27 Jastrebova. Impozantna brojka... Krenimo s vratarima...

MISLAV: Napokon smo uspjeli riješiti problem vratara. Najprije koristim priliku da zahvalim našem "petrinjskom Jastrebu" Ivanu Periću, koji nam je priskočio u pomoć prošle sezone i na taj način se zauvijek velikim slovima upisao u povijest našeg kluba, ali i u srca svih Jastrebova. Ove sezone imali smo na raspolaganju dva vrsna, iskusna golmana, dvojicu pravih Jastrebova, Mladena Nežića i Danijela Budinšćaka. Obojica su ponikla u našem klubu, Jaska im je u srcu, dobri su prijatelji te su na najbolji mogući način podijelili svoj doprinos našim dobrim rezultatima i pobjedama. Nedavno im se pridružio i treći čuvar mreže, također Jaskino dijete, Bruno Mataušić, koji je već kao tinejdžer uspješno čuvao vrata prve momčadi, ali je zbog studija nekoliko godina boravio u Varaždinu.

Svaka kvalitetna nogometna momčad počiva na četvorici, petorici vrhunskih, teško zamjenjivih igrača, koji čine os ekipe. Po meni je to u slučaju naše seniorske momčadi "poker asova": "sisački jablan" Ivan Borković, "neboder" Krunoslav Všetečka, "okićki velemajstor" Tomislav Tandarić i "vođa palube" Josip Cuković. Njima mirne duše možemo pridružiti i našeg "uskoka" Antonija Smičiklasa.

VIKTOR: Slažem se... Svi ti igrači koje ste nabrojali, daju našoj momčadi dodatnu kvalitetu kojom smo u stanju pobijediti svakog protivnika. Ivan Borković, kojeg ste prozvali i "raketa zemlja zrak", kad ima svoj dan, naprosto je nezadrživ i nezamjenjiv pokretač momčadi. Druga polovica Jaskinih "tornjeva blizanaca" Kruno Všetečka, naš div djetinje duše, jednako je sjajan u realizaciji i u asistencijama, a već svojim prisustvom u kaznenom prostoru djeluje poput gromobrana. Tomo Tandarić je vrhunska osoba u svakom pogledu, i kao strijelac i kao graditelj i kao suigrač i kao čovjek. Naš nenadmašni Cuki je pak pravi kapetan, koji jednostavno izgara na terenu, prelazi sve i svakoga, probija, neumorno asistira, motivira i zabija. A koliko naš Smič znači i fali, najbolje se vidjelo kad je zbog nezgodne ozljede propustio finiš sezone. Nenadoknadivi jurišnik, ogromnao žumberačko ratničko srce...

Posljednja obrambena linija važan je temelj svake momčadi, poput kamena temeljca svake zgrade, svake tvrđave...

MISLAV: Osim Ivana Borkovića "Jablana", ministra obrane, tu je i naše "oklopno vozilo", naš "tenk" Marko Miljević, koji igra sezonu života... Tu su i dva "kraljevića", potomci naših slavnih i zaslužnih klupskih dinastija, Tomi Kopić i Patrik Cipovec. Tomi je već sada pravi "toranj", mladi gigant, neizmjerno darovit i atletski spreman, a na to treba još dodati samo bezgraničnu strast dede Davora i nepokolebljivost tate Marcela. Patrik je već sada znalac, ima nešto od pozitivnog bezobrazluka tate Andreja (u stanju je bez problema iz čistog mira opaliti po golu sa 40 metara), a treba još steći tatinu odlučnost, postojanost i nepopustljivost ("nema predaje nikada pa ni onda"). Ove jeseni dobili smo iz juniorskih redova još jednog darovitog stopera, još jednog odličnog nogometaša u dugom nizu istaknutih "okićkih Jastrebova", Luku Pustaja, pred kojim se nazire zaista svijetla budućnost. Naravno da svi mi u klubu nestrpljivo i željno očekujemo povratak naše velike, već potvrđene nade, Luke Davida Gornika pa se nadamo da će se idućeg proljeća zajedno s lastama vratiti i on. Ako pak pogledam na naše bočne obrambene igrače, u nedostatku "uskoka" Smiča, tu su ulogu odlično odigrali naši polivalentni vezni igrači, Tomo Nad, Karlo Novosel i Kiki Kurpes. Ovdje moram svakako spomenuti i "malunjskog Jastreba" Florijana Pintarića, neobično zahvalnog i korisnog igrača, ali i vrlo karakternog mladića. U stanju je prosjediti nekoliko utakmica na klupi ili ući na nekoliko minuta. Onda ga stavimo otpočetka i on odigra 200 posto, savršeno, borbeno, odano i predano. I nikada od njega nećete čuti ni riječ prigovora ni zamjerke.

Jaskin vezni red čini niz zaista iznimno darovitih nogometaša, tehnički potkovanih, maštovitih, razigranih i pobjednički nastrojenih...

VIKTOR: Osim ovdje već spomenutih, renomiranih majstora Cukovića i Tandarića, ovdje svakako treba još jednom spomenuti trojicu naših svestranih mladih igrača koji bez problema mogu igrati i u obrani i u vezi. To su Nad, Novosel i Kurpes. Mislim da je naš trenutno najpolivalentniji nogometaš Tomislav Nad, "Jastreb iz Šenoine ulice". Jednako je uspješan kao obrambeni bočni igrač, kao veznjak, kao krilni napadač i kao strijelac u vrhu napada. Osim toga Tomo je izuzetno "cool" momak, koji i kad je najnapetija situacija, djeluje mirno i hladno poput "špricera", vrhunskog kartaša pokera. "Črnilovečki Jastreb" Karlo Novosel je pak pravi pravcati "dragulj", briljantan tehničar, dribler, razigravač, pucač, uvijek s osmijehom na licu, jednako dobar i na boku i u sredini. Naš "mali princ" Kristijan Kurpes je nesvakidašnji talent, kojeg čuvamo poput vode u pustinji, a ove jeseni je za modrobijele boje platio i "danak u krvi" i ljubav prema našem klubu zapečatio slomljenim nosom.

MISLAV: Osvrt na naše vezne igrače, izuzetno važnu kariku u igri svakog sastava, završit ću pohvalama na račun dvojice naših sjajnih veznjaka, istinskih nogometnih umjetnika, koji našoj momčadi daju naročitu dodatnu vrijednost. Ako u modrobijeloj svlačionici na ploči pogledate sastav naše momčadi s pozicijama pojedinih igrača, vidjet ćete da je u samom centru crteža okruženo ime Luke Mravunca. "Majstor Luka", naš "Brozović", naš "zadnji vezni", doista je iznimno bitan za igru Jastrebova jer je baš on "kotač zamašnjak" naše igre, od kojeg počinju sve naše akcije i na kojem se slamaju svi protivnički napadi. Još kad opali po golu i pogađa rašlje, suparničkom golmanu ne bi pomoglo ni desetero ruku. S druge strane Dominik Stipić, kojeg ste s pravom prozvali "Jaskinim vilenjakom" pravi je nogometni poeta, raskošan u svojoj nepredvidivosti, boemštini i imaginaciji, jednako dobar i u vezi i u špici, nezaustavljiv kad ima svoj dan (na teškoj utakmici u Drenju igrao je na primjer poput "zmaja" pa su ga tamošnji navijači i novinari gledali poput svjetskog čuda).

U špici napada ove je jeseni zablistao "Jaskin zlatni cekin" Borovec Tin...

VIKTOR: Tin je već prošle sezone ulazio u prvu momčad i zabijao svoje prve seniorske golove, a ove je jeseni naprosto eksplodirao. Pravi "pistolero", okomit, opak i opasan napadač, pozitivno drzak, strelovito brz, teško zaustavljiv, trajno orijentiran prema protivničkom golu i vječno gladan gola i pobjede. Ove jeseni seniorima smo priključili još jednog sjajnog juniora, Marija Miokovića iz Pisarovine... Brz poput vjetra, maksimalno borben, neumoljiv strijelac i nesebični asistent. Smiješi mu se blistava nogometna budućnost...

Posebnu vrijednost našoj momčadi predstavlja činjenica da raspolažete i skupinom igrača koji svojim ulaskom s klupe redovito jamče stabilnost igre i održivost povoljnog rezultata. To je bilo osobito značajno ove jeseni kad ste odigrali izuzetno velik broj utakmica...

MISLAV: To je zaista jako važno i predstavlja bitnu kariku na našem putu prema uspjehu. Radi se o skupini dokazanih, vrlo solidnih nogometaša, vjernih vojnika kluba, Jastrebova od glave do pete koji svojim igrama, ali i svojim odnosom prema klubu i podrškom suigračima, pružaju zlatan, nemjerljiv doprinos našim nastojanjima. Lijepo je biti trener, kad u nekom trenutku utakmice vidiš da je neki tvoj igrač na igralištu dao svoj maksimum, da je zadobio neku ozljedu ili da mu prijeti karton... A onda se okreneš prema klupi i vidiš da imaš pravo rješenje, igrača koji će svojim ulaskom u igru omogućiti da i dalje sve funkcionira optimalno... Stoga kapa dolje i naklon do poda za Franka Jukića, Ignaca Jerbića, Karla Vidakovića, Frana Vidasa... Da, i zapamtite ovo ime i prezime... Luka Štefić! Rijetki, bogomdani talent, još uvijek pripadnik omladinskog pogona, možda i najdarovitiji od trojice braće, vrsnih čabdinskih Jastrebova, omiljenih kod suigrača i navijača pod nadimkom "Žaba"...

Što naše seniore čeka u ovoj zimskoj pauzi? Računate li i na neka pojačanja?

VIKTOR: Nakon zasluženog božićno-novogodišnjeg odmora slijede dobre pripreme. Ova nesretna pandemija i epidemiološke mjere razdvojile su igrače koji su postali prava obitelj pa vjerujem da jedva čekaju nova druženja. Nastojat ćemo dio priprema provesti i na našem Japetiću. Što se pojačanja tiče, u kontaktu smo s dvojicom, trojicom odličnih igrača, ali naš glavni rezervoar, naš zlatni rudnik prije svega je naša mladež. Na našim juniorima, kadetima i pionirima počiva naša budućnost.

Mislave, kako je igrati, trenirati i svakodnevno boraviti na stadionu koji nosi tatino ime?

MISLAV: To je nešto o čemu svaki pojedinac može samo sanjati. I tata i ja proveli smo dugu igračku karijeru u brojnim hrvatskim, europskim i svjetskim klubovima. No, uvijek, u svakom trenutku smo znali gdje su nam korijeni i gdje nam je srce. Od malih nogu tata je Petra i mene odgajao kao Jastrebove i bio neizmjerno sretan kad smo se na kraju vratili u "jastrebovo gnijezdo", u njegovu i našu Jasku. Bio je ponosan zbog naših trenerskih uspjeha i veselio se kad je naš klub ponovno krenuo uzlaznim putem. Zbog njega sam zapravo i produžio svoju igračku karijeru jer se redovito veselio svakoj našoj pobjedi. Prijedlog i odluka da se naš stadion nazove imenom Marijana Bradvića zaista je usrećio našu obitelj, a Petra i mene još više vezao uz naš stari, voljeni klub.

Marine, ova godina na isteku, trebala je proteći i u rođendanskom slavlju jer je naš klub zabilježio 95 godina postojanja...

MARIN: Mi smo već naveliko počeli pripremati rođendansku proslavu i brojne sadržaje kojima bismo obilježili taj zaista veliki jubilej. Sve se to trebalo odvijati na otvorenom, na našoj Centrali, ali nismo dobili zeleno svjetlo od nadležnih epidemioloških službi, pa onda ni potrebna financijska sredstva. Moramo biti strpljivi i sve će doći na svoje pa će prije ili kasnije uslijediti i proslava našeg 95. rođendana.

Protekle godine proslavili smo i pedesetu obljetnicu velikog uspjeha legendarne juniorske momčadi, tada najbolje na velikom prostoru hrvatskog sjeverozapada i trećeplasirane na republičkom prvenstvu. Pripadnike tog naraštaja jako je razveselilo tvoje sudjelovanje u njihovoj proslavi...

MARIN: Mi u klubu smo svjesni da povijest jaskanskog nogometa i povijest našeg kluba nije započela s nama i našim djelovanjem. Svjesni smo da nastavljamo jednu slavnu tradiciju i ponosni smo na našu bogatu povijest i na sve one koji su je desetljećima stvarali. Zbog toga sam se sa zadovoljstvom pridružio proslavi te značajne juniorske generacije i u ime kluba legendarnim juniorima podijelio prigodne diplome. Ono što me posebno fasciniralo prilikom druženja s njima jest njihova odanost našem klubu i žar kojim se prisjećaju svojih pobjeda i uspjeha, ostvarenih u daleko težim uvjetima od ovih današnjih. Svi možemo i moramo mnogo toga učiti i naučiti od tih naših legendi.

Mnogi od tih legendi i danas dišu s našim klubom, a vi treneri sigurno od njih možete dobiti mnogo korisnih savjeta...

VIKTOR: Svi smo mi jedno... Drago nam je kad te velikane iz naše dalje i bliže prošlosti vidimo na našim tribinama, kad nam se jave, kad nas bodre pa i kad nas kritiziraju. Mnogi od njih još uvijek aktivno djeluju u našim veteranima koje vodi Andrej Cipovec, legendarni "Cipa Jandra". Mnogi od njih djeluju u našoj redarskoj službi, a jedan od njih, Željko Idžaković "Brile", svakodnevno je među nama i svesrdno vodi brigu o našim igralištima. Tu je uvijek i naš vjerni Vlado Priselac, popularni "Golac". Neki od njih prate nas redovito i na gostovanjima, među njima i dvojica iz spomenutog slavnog juniorskog naraštaja, Josip Balaško i Davorin Kopić. Ne treba zaboraviti ni to da je temelje ove sadašnje seniorske momčadi gradio veliki Damir Katovčić Ket, koji nam uvijek stoji na raspolaganju svojim savjetima. Nama trenerima i igračima mnogo znači već i to kada među onima koji na našoj Faceboook stranici pozdravljaju naše uspjehe i "lajkaju" naše pobjede, a bodre nas i kad nam ne ide, vidimo imena naših velikana. Stoga ovom prilikom pozdravljam sve njih, među kojima su uz već neka spomenuta imena i Stjepan Borković, Branko Dužić, Stjepan Juranko, Nikola Kokot, Dragan Vučurović, Zlatko Dragović, Dražen Belan, Zlatko Beška, Alen Andrić, Obro Perišić iz dalekog Valjeva i mnogi drugi...

Kao čovjeka koji cijeli svoj vijek jednom nogom boravi u kulturi, a drugom u sportu, razveselila me činjenica da ste prihvatili inicijativu Kreativnog studija Zvrk, Kazališta Škrabe i jaskanskog Ogranka Matice hrvatske da se na stadionu "Marijan Bradvić" postavi mala besplatna knjižnica u Jaskinim klupskim bojama, kao dio velikog svjetskog pokreta i našeg programa "Kultura & Sport". Ta mala knjižnica već je dogotovljena i čeka samo neko povoljnije epidemiološko vrijeme te nazočnost malih i velikih nogometaša.

MISLAV: Kad sam čuo za taj prijedlog i za tu mogućnost, baš sam se oduševio. Mi ćemo sa svoje strane nastojati da u toj maloj knjižnici uz popularnu literaturu i knjige za djecu i mladež bude zastupljena i sportska literatura, knjige, časopisi i novine, posvećene nogometu, sportu, pravilnoj prehrani sportaša…

Naš počasni član, legendarni hrvatski nogometaš i trener Zlatko Cico Kranjčar, prigodom svakog našeg telefonskog razgovora pita: "Kak su moji Jastrebovi?" Za svojeg nedavnog boravka na Centrali oduševio se onim što je vidio, a prije svega vedrim, obiteljskim ugođajem te entuzijazmom kojim ste mu ti, Marine, i naš oružar Brile govorili o našem klubu, klupskim planovima i dostignućima. Po njemu toga više nema u profesionalnim klubovima, gdje se sve svodi na novac i profit pa ga je očaralo kad je vidio da još uvijek ima nogometnih klubova, koji svoje djelovanje zasnivaju na entuzijazmu i ljubavi prema klubu i gradu u kojem djeluju. Mislim da je taj njegov dojam veliki kompliment našem klubu i svima vama koji ga vodite...

MARIN: To je u svakom slučaju kompliment i svjedoči da smo na pravom putu, a nama je čast da je jedan takav velikan naš počasni član i daje nam poticaj da tako nastavimo i dalje.

Marine, Mislave i Viktore, hvala vam na ovom intervjuu. Nakon razgovora s vama i osvrta na prošlu godinu, mogu mirne duše ustvrditi da su Jastrebovi pobijedili još jednog prilično neugodnog protivnika, NK Koronu. Čestitam! Predsjedniče, završit ćemo tvojom božićnom i novogodišnjom porukom...

MARIN: Od srca zahvaljujem na podršci i suradnji svim našim navijačima, prijateljima i sponzorima. Naročitu zahvalu upućujem mojim najbližim suradnicima u klubu: tajniku Danijelu Slaviću, potpredsjedniku Mariju Gojšiću, članovima Upravnog odbora Mariju Mesiću i Viktoru Šimanoviću, članovima Nadzornog odbora Tomislavu Božiću, Petru Bubanoviću i Krunoslavu Bartakoviću.

Velika hvala mojem prethodniku na mjestu predsjednika Alenu Vučini, koji je svojim ogromnim entuzijazmom znatno unaprijedio rad našeg kluba i položio čvrste temelje, na kojima mi danas djelujemo.

Zahvaljujem na trudu i trenerima svih naših momčadi kao i svim našim igračima, minićima, prstićima, limačima, pionirima, kadetima, juniorima, seniorima i veteranima.

Velika hvala našem oružaru Željku Idžakoviću i domaćici Božici Puškar, brusaču kopački Nini Tomiću, našoj vrijednoj redarskoj službi, našim vjernim navijačima na čelu sa Stjepanom Bedićem te svim legendama našeg kluba koje budno i savjesno bdiju nad našim radom.

Naročita hvala i našem novinaru, glasnogovorniku i zapisničaru Tomislavu Tadiću, koji već godinama vjerno prati naš rad i upoznaje javnost s našim djelovanjem, Klementini Škrabe, koja savjesno i umješno brine o našim rado praćenima Facebook i Instagram stranicama, kao i vama osobno, što neprestano već desetljećima bdijete nad ugledom i imidžom našeg kluba.

Hvala na suradnji i našem Gradu, Sportskoj zajednici i Nogometnom središtu Jastrebarsko. Posebna hvala obiteljima svih naših igrača, trenera i dužnosnika koje su našem klubu trajna podrška u svakom trenutku.

Koristim priliku da jednom zahvalim i javno mojoj supruzi Ivani, koja je uz mene i naše sinove zavoljela nogomet i veseli se svim pobjedama naših Jastrebova.

Želim sve najbolje i svim stanovnicima našeg grada i cijelog jaskanskog kraja, svim našim sportskim suparnicima i svim nogometnim djelatnicima. Sretan Božić i zdrava, uspješna Nova godina 2021. svim mojim Jastrebovima i svim ljudima dobre volje!

Nino Škrabe